Sport je ponovo ujedinio Bosnu i Hercegovinu. Ovaj put to nije bila fudbalska ili košarkaška reprezentacija, već mladi heroji iz bazena – U-16 vaterpolo reprezentacija BiH. Bez velike pompe, gotovo bez ikakve institucionalne podrške i bez sponzora, ovi momci su na Evropskom prvenstvu Divizije I u Ljubljani ostvarili ogroman uspjeh osvojivši bronzanu medalju i ispisavši novu, sjajnu stranicu sportskog ponosa naše zemlje.

Na putu ka medalji pobijedili su mnogo jače i bolje opremljene selekcije, ali nisu se obazirali na to – jer su imali ono što se ne može kupiti: tim, srce, karakter. Ovim rezultatom poslali su jasnu poruku – vaterpolo u BiH ne samo da postoji već ima i budućnost.

U nastavku razgovaramo sa selektorom ove zlatne generacije Kristijanom Njavrom koji, zamislite apsurda, ovu reprezentaciju vodi potpuno volonterski i bez ikakve naknade. Nema platu, nema beneficije, ali ima ono što je najvažnije – srce. Srce koje kuca za vaterpolo i za ove momke.

– Radili smo tiho i ušli u legendu. To je najbolji opis uspjeha koji smo napravili i zapravo odgovor svima koji su se podsmjehivali na našu ideju odlaska na Evropsko prvenstvo. Nije moj fah da o tome govorim, ali činjenica je da je od početka sve bilo protiv nas. I dok su drugi imali dvomjesečne pripreme, mi smo radili tek sedmicu dana, gotovo bez finansija, a na kraju pokazali kako djeci u Bosni i Hercegovini malo treba da prave rezultate. Niko ne traži luksuz, niko ne traži da spava u hotelima sa pet zvjezdica, samo ono osnovno – kaže Njavro na početku razgovora za Reprezentacija.ba portal.

Njihov podvig tek će s vremenom dobiti puni značaj. Kada se prašina slegne, shvatićemo da su bronzanu medalju donijeli dječaci koji nisu imali gotovo ništa – osim vjere, discipline i međusobnog poštovanja. Nisu ih vodili budžeti i sistem, nego karakter.

– To su faktički djeca, tinejdžeri koji ulaze u najluđe godine – bili smo i sami u njima i znamo kakve su to misli. Pogotovo ovoj, kako volim reći, “brzoj” generaciji. Od prvog dana sam se trudio da im utuvim u glavu da svi moraju znati iz kojeg su grada, da ga predstavljaju najbolje što mogu, ali u reprezentaciji svi moraju biti jedno tijelo i jedan duh. Ne zanima me jesmo li Srbi, Hrvati, Bošnjaci… E, u Ljubljani sam vidio da sam u tome uspio. Oni su zaista funkcionisali kao porodica. A kad to imate, lakše je sprovesti i treninge i sve ostalo. Imam osjećaj da su nas pogledali i sa nebesa i rekli – ovo je vaših pet minuta, uživajte.

Vrijeme je da institucije, sponzori, mediji i svi dobronamjerni ljudi stanu iza ove generacije. Jer oni ne traže luksuz – već poštovanje, priliku i osnovne uslove za rad. Zahvaljujući ovoj generaciji, BiH sada ima reprezentaciju koja se vratila s medaljom iz Evrope. Ako ne reagujemo sada, kada ćemo?

– Po povratku iz Slovenije dobio sam brojne čestitke, između ostalog i od ljudi iz tri saveza iz okruženja – Hrvatske, Srbije i Crne Gore. Ovaj uspjeh je odjeknuo i u regionu i pokazatelj je da na ovome ne treba stati, nego da treba raditi još više. U našem okruženju imamo najbolje svjetske stručnjake i svi oni su voljni pomoći. Sad je samo pitanje želi li država to podržati.

Kristijan Njavro posebno se osvrnuo i na potcjenjivački odnos s kojim su se suočili prije samog prvenstva – bez kampova, bez stipendija, bez pažnje javnosti. Njihova medalja nije rezultat sistema, već volje i ljubavi prema sportu.

– Taj potcjenjivački odnos bio je zapravo gorivo tim momcima. Bilo je i komentara poput: “samo da se vrate, da se ne uguše tamo”, što je suvišno komentarisati, ali važno je istaknuti tu mentalnu snagu koju su pokazali. Mi smo do sada imali tri okupljanja i gotovo svako je plaćano privatnim novcem. Ponekad su čak i djeca, odnosno njihovi roditelji, morali da sudjeluju. Na Evropsko prvenstvo išli smo zahvaljujući dopredsjedniku saveza Slobodanu Grahovcu koji je dao svoj vlastiti novac. On je ujedno i naš doktor. Njemu treba skinuti kapu.

Sve što je dao ovim momcima, dao je iz čiste ljubavi prema sportu i domovini. I upravo zato njegov rad vrijedi više od bilo koje cifre.

– Vjerujem da će institucije stati iza ove reprezentacije. Već je nakon prvih rezultata dogovorena podrška od strane Vlade Federacije, očekujemo nešto i od Ministarskva civilnih poslova, a nadam se da će sluh pokazati i ostale razine vlasti. Ponavljam, za vaterpolo u Bosni i Hercegovini ne trebaju milioni. Da ova djeca odrade kvalitetne pripreme u Ljbuljani, naprimjer, potrebno je 40-tak hiljada maraka. To su smiješni novci, kada vidimo na koji način i gdje se novci daju… Čak su i Francuzi bili šokirani nasim trećim mjestom. Njihovi treneri rade za velike novce, a ja? Na volonterskoj osnovi – otkrio je Njavro na kraj razgovora.

U zemlji gdje se često zaboravlja na skromne, tihe i vrijedne ljude, kadetska vaterpolo reprezentacija BiH i njen volonterski selektor dokazali su da još ima onih koji vjeruju – ne u sistem, nego jedni u druge. Oni su uzeli ono malo što su imali i pretvorili to u bronzu koja sjaji kao zlato. Ako njih sada ostavimo, kao što su mnogi ostavljani prije njih, izgubit ćemo više od sporta – izgubit ćemo nadu.