Dok brojne zvijezde pune naslove odlascima u arapske zemlje, bivši reprezentativac Bosne i Hercegovine Samir Memišević (31) je taj korak napravio puno ranije, i to bez pompe.
Iskusni defanzivac iza sebe ima dvije i po godine u dresu Al Nasra, u srcu Ujedinjenih Arapskih Emirata, gdje je fudbal spojio s ličnom srećom i životnim ostvarenjem. U zemlji u kojoj pustinjski pijesak dodiruje vrhove modernih nebodera se nije isticao riječima nego djelima. Postao je oslonac svog tima, poštovan igrač u ligi, no ono što za njega ovu epizodu čini posebnom ne vezuje se isključivo za teren – upravo u Dubaiju postao je otac, i kako kaže, tamo je prvi put osjetio što znači biti istinski ispunjen.
Danas je ponovno slobodan igrač. Ugovor s Al-Nasrom je završen, a pred njim je nova stranica karijere. Za Reprezentacija.ba portal kaže kako ponude postoje, i to ozbiljne, no azijsko tržište – koje je godinama gradio i koje ga je prigrlilo – i dalje mu je vrlo blizu srcu.
– Kada sam prije dvije i pol godine dolazio u Emirate, iskreno, nisam ni znao gdje tačno idem. Liga mi je bila potpuna nepoznanica, kao što je to ranije bila i Kina, sve je djelovalo kao još jedna avantura… Danas sa sigurnošću mogu reći da je to bio odličan potez. Uživao sam u svakom momentu. Ono što će me, ipak, najviše vezivati za Dubai i što će ga uvijek imati posebno mjesto u mom srcu jeste činjenica da mi se tamo rodila kćerka. To smatram svojim najvećim uspjehom – mimo svega što sam napravio u fudbalu – priča Memišević na početku razgovora za Reprezentacija.ba portal.
Igrati u Dubaiju nije lako zbog visokih temperatura i napornih treninga. Ipak, grad nudi sigurnost, vrhunske uvjete ili ukratko – sve što poželiš.
– Rekao bih da je Dubai čak i preluksuzan za moj ukus. Plaže, restorani, šoping molovi… sve je dostupno, život je za desetku. Ako bih nešto morao izdvojiti kao manu, onda su to vrućine u mjesecima od maja do oktobra – to je stvarno pakao. Liga je pritom na zavidnom nivou, bez obzira na to šta ko mislio. Puno ulažu u mlade igrače, dovode i strane fudbalere s velikim potencijalom. Nedavno sam pročitao da je Adis Jašić potpisao za Al-Ain. Čak mi se i javio prije dolaska da se raspita o cjelokupnoj situaciji. Liga iz godine u godinu sve više napreduje – dodaje.
Prilagodba na uvjete u Dubaiju nije mu teško pala. U posljednjoj sezoni imao je za suigrača i Harisa Seferovića, nesuđenog reprezentativca Bosne i Hercegovine.
– Poznavali smo se od ranije, igrali smo jedan protiv drugog. Naravno, ljepše je kada imaš nekoga “svog” s kim možeš razgovarati u svlačionici, ali pored njega u klubu su bili i ljudi iz Srbije. Čak i da nisu, naučio sam se prilagoditi svim uslovima. U Kini, prije tri godine, nisam imao nikoga svog u klubu.
Nije isključeno da ostane na azijskom tržištu, ali ponuda iz Evrope mu također ne manjka. Ipak, svjestan je da u njegovim godinama teško može birati između prilika u Evropi i milionskih ugovora iz Emirata i sličnih zemalja.
– Sada sam slobodan igrač. Vidjet ćemo šta donosi naredni period, ponuda postoji, razgovori su u toku… Ne bih isključio ni ostanak na ovom tržištu. U ovih nekoliko godina uspio sam da izgradim lijepo ime u Aziji i to mi puno znači. Što se tiče povratka u Evropu, morao bi to biti zaista ozbiljan projekat, ali nisam siguran kako me tamo vide, posebno s obzirom na to da dolazim iz Emirata. Sigurno s upitnicima.
Na to se nadovezao…
– Prije nego što sam došao u Dubai imao sam i ponudu za povratak u Nizozemsku, tačnije u bivši klub Groningen, a javljali su se i drugi klubovi.
Memišević je “za novcem” otišao na vrhuncu karijere, u trenutku kada je imao status reprezentativca Bosne i Hercegovine. Ipak, u najdražem dresu odigrao je tek tri utakmice. Postavlja se pitanje – žali li danas zbog te odluke?
– Zadnji poziv za reprezentaciju dobio sam 2019. godine dok sam igrao za Groningen. Kasnije sam bio u kontaktu i s Petevom, ali se nisam mogao odazvati zbog koronavirusa i karantinskih mjera. Svakom igraču je reprezentacija san, ali iskreno, nikada nisam dobio pravu šansu, posebno na svojoj poziciji. Često sam imao osjećaj da veći respekt uživaju igrači iz slabijih klubova ili liga. Moj “peh” je bio i to što sam na konkurentskim mjestima imao ozbiljne igrače poput Bičakčića i Vranješa, a kada sam debitovao, oprostio se i Spahić. Kasnije su počeli “izmišljati” nove igrače, a prostor za mene je bivao sve manji. Tad sam sebi rekao da je bolje osigurati svoju budućnost i olakšati život porodici – iskreno govori Samir za Reprezentacija.ba portal.
Mnogi bivši fudbaleri često ističu kako je nakon karijere mnogo važnije koliko novca imaš na računu, nego gdje si sve igrao.
– Ima primjera takvih situacija. Pojedini igrači su bili standardni reprezentativci, često su ih kritikovali poslije loših utakmica, ali na kraju nisu uspjeli da se finansijski osiguraju. Ruku na srce, nisu svi ni u rangu Džeke, Pjanića ili Kolašinca. Zato treba misliti i na ono što dolazi nakon završetka karijere.
I danas prati stanje u Premijer ligi BiH, a rado se prisjeća vremena provedenog u Radniku iz Bijeljine, s kojim je osvojio Kup u sezoni 2015/2016. Također nije skrivao da je prije odlaska u Emirate imao ponudu za povratak na bh. terene.
– Još uvijek dobijam pitanja “Hoćeš li doći u Sarajevo?” Ne krijem da sam imao kontakt s tadašnjom direktoricom Ajlom Alimanović prije odlaska u Dubai, ali su brzo odustali kada sam im rekao koliko zarađujem i koliko mi zapravo nude. Trenutno se i dalje vidim u inostranstvu i ne razmišljam o povratku. Kasnije – ko zna – poručio je na kraju.
Mladić koji je nekada sjedio na klupi u Slobodi, kojeg su mnogi prerano prekrižili, nije tražio prečice. Strpljenjem, radom i tihom upornošću izgradio je život kakav je nekada mogao samo zamišljati. I ono što mu je danas najvažnije, reći će bez oklijevanja, nije slava ni sjaj – već činjenica da njegovi najbliži žive mirno i lijepo, zahvaljujući svakom njegovom koraku.
(Reprezentacija.ba)
