Skenderija je sinoć ponovo disala punim plućima. Nakon petnaest godina čekanja, Bosna je pobjedom nad Ilirijom izborila povratak u ABA ligu – ispunivši san generacija navijača i svih onih koji pamte zlatne dane sarajevske košarke. Tribine su bile prepune, emocije sirove i iskrene, a eho tog trenutka već je obišao cijeli region.
Nakon dugih godina borbe, padova i tišine, činilo se kao da su se u jednom trenutku spojile prošlost i sadašnjost. U toj noći, iz srca grada koji nikada nije zaboravio svoje šampione, odzvanjao je stih Kemala Montena: „Vratio sam se, živote, otjerao sam dane sive…” Bosna se vratila. Ali povratak među regionalnu elitu tek je početak.
Da bi „Studenti“ ponovo postali simbol moći i ponosa, potreban je novi zamah – više podrške, više vizije i još više ljudi spremnih da budu dio ove priče. Već mjesecima se tako priča i o Nenadu Markoviću čiji bi povratak bio više od trenerskog angažmana. Da je otvoren za takvo nešto potvrdio je i u razgovoru za Reprezentacija.ba portal.
Još uvijek je pod utiscima nezaboravne noći…
– Bosna nakon 15 godina u ABA ligi – zvuči fenomenalno. Sarajevo je ponovo na košarkaškoj mapi regiona, ponovo će najbolje ekipe dolaziti u Sarajevo, a mi ih čekamo s punom Skenderijom. To su utakmice koje donose i sportski i emotivni naboj, ali i pokreću grad. Vidio sam da su slike od sinoć obišle region, svima je puno srce, ponajviše jer smo mislili da se takvo nešto više nikada neće ponoviti – kaže oduševljeni Marković za Reprezentacija.ba.
Širina rostera, Jarrod West zasluženo MVP
Osvrnuo se i na put koji je Bosna prošla da bi došla do ovog trenutka.
– Nije bilo nimalo lako doći ovdje. Zato sve čestitke igračima, stručnom štabu, ljudima iz kluba. Imali smo pritisak favorita i prednost domaćeg terena, ali uprkos tome, utakmicu morali smo “vaditi” u Sloveniji. Srećom, imamo širinu u rosteru – čak i luksuz da neki igrači ne ulaze. Đoko, Vrabac, Delalić… svi su to kvalitetni momci. A na kraju, Jarrod West je zasluženo ponio etiketu MVP-a finala. Posljednje dvije utakmice odigrao je sjajno, pokazao liderski karakter i ono što bismo mi rekli – pravi košgeterski instinkt.
No, ono što slijedi tek je pravi izazov. Svjestan je koliko će izazovan biti ovaj prelazak iz jedne realnosti u drugu – onu znatno zahtjevniju. ABA liga traži mnogo više – i na parketu i van njega.
– Šta sada? Ulazak u ABA ligu zahtijeva mnogo veće resurse od onoga čime trenutno raspolažemo. Ako želiš da se nosiš s ozbiljnim ekipama, moraš im biti ravnopravan – organizacijski, finansijski, igrački. Bosna nije klub koji će samo učestvovati i gledati da izgubi s najmanjom razlikom. To nikad nije bio naš mentalitet. Mora se napraviti jasan, održiv projekat. Sve to košta, ali vjerujem da je sada stvorena pozitivna klima – i u i oko kluba – i da će ljudi prepoznati koliko je važno da Bosna ne samo da se vrati, nego i ostane tamo gdje pripada.
Poželio Sarajevo
Klima u Bosni se počela mijenjati dolaskom Dubravka Barbarića na čelo kluba. Prije dvije godine se prihvatio izazova od kojeg su praktično svi digli ruke. Nije tajna da je upravo i Markovića kontaktirao – čovjeka koji nosi Bosnu u srcu.
– Otkako sam napustio Sassari, imao sam četiri-pet ponuda, ali sve sam ih odbio. Osjećao sam da mi treba odmor, da budem više u Sarajevu, s porodicom i da se posvetim nekim privatnim stvarima. Kako se bliži sezona, vjerujem da će se pojaviti nešto što će me zainteresovati – iskreno kaže Marković.
Razgovarao sa Barbarićem
A na ono pitanje koje mnogi postavljaju – da li bi prihvatio poziv Bosne – odgovara otvoreno:
– Nemam šta kriti, razgovarao sam ranije s Barbarićem. Tada je fokus bio da se priča oko ABA lige privede kraju i nismo išli dalje. Šta ako me sada pozovu? Nijedan klub koji te pozove na razgovor ne možeš tek tako odbiti, a kamoli Bosnu. Ali… trenutno je na klupi trener koji je napravio sjajan posao. Prošle godine je osvojio Kup, sada je izborio ABA ligu. Ne znam kakvi su planovi kluba, niti da li će zadržati Damjanovića – možda bi to bilo i najlogičnije. Sve zavisi od njihove vizije. Ja sam tu – poručio je Marković.
I zaista, ova Bosna danas ne liči na onu od prije samo nekoliko godina. Podignuta iz pepela, ponovo pred punom Skenderijom, vraćena na regionalnu scenu – ali s jasnom porukom: tek smo počeli.
