Nekada veliki talent Hajduka, danas ključni igrač Željezničara – Madzid Šošić pokazuje da je ponekad potrebno vratiti se korak unazad kako bi se krenulo naprijed.
Nakon što mu u Splitu nisu dali pravu šansu, iako je ostavio odličan dojam na pripremama, Šošić je tiho napustio Poljud i vratio se na Grbavicu gdje je doslovno procvjetao – u 15 utakmica je zabio deset golova, ali njegov doprinos Željezničaru nadilazi i brojke. Igra s lakoćom, autoritetom i strašću, osvojio je navijače, ali i povratio ono najvažnije – vjeru u sebe.
U razgovoru za Reprezentacija.ba portal tako ne skriva ni da se nada pozivu selektora Sergeja Barbareza koji mu je u junu prošle godine dao i priliku da debituje u Ligi nacija protiv Italije.
– Danas je jasno da sam povratkom u Željezničar donio pravu odluku. Već pred kraj prošle sezone slutio sam da su šanse za ostanak u Hajduku minimalne. Postojale su ponude iz drugih hrvatskih klubova, bilo je i razgovora sa ekipama iz Slovenije, ali Željezničar je za mene nešto posebno. Otišao sam rano iz kluba, a u meni je cijelo vrijeme tinjala želja da jednog dana zaigram pred našim navijačima, da osjetim atmosferu Grbavice. Vjerovao sam i da će mi baš ovdje biti pružena najbolja prilika da pokažem koliko zaista vrijedim. Danas korak po korak idem prema svom cilju – samo da me, ako Bog da, zdravlje posluži i da me povrede zaobiđu – priča Šošić u razgovoru za Reprezentacija.ba portal.
Zabiti deset pogodaka u 15 utakmica više je nego impresivan učinak za jednog ofanzivca. No, Šošić nije skrenuo pažnju samo golovima – na terenu igra hrabro, odlučno i bez kalkulacija, a van njega ostaje dosljedan sebi. Njegov stav „što na umu, to na drumu“ posebno je odjeknuo nakon utakmice protiv Borca, kada je bez uvijanja rekao: „Nismo igrali samo protiv 11 igrača.“ Iskrenost ponekad zna biti i teret, priznaje.
– Takav sam oduvijek bio – naročito dok sam bio mlađi, imao sam potrebu da uvijek kažem ono što mislim, bez puno zadrške. Nekad se to ljudima sviđalo, nekad baš i ne, a kada se sve to izgovori pred kamerama, još više odjekne. Svjestan sam da iskrenost, iako važna, nije uvijek najpametniji izbor u određenim trenucima. Ali sazrijevam s godinama, učim, i danas ipak više biram riječi prije nego što ih izgovorim.
Zakasnio na ručak, pa ostao bez mjesta u autobusu
Da će biti pojačanje najavio je već u debiju hat-trickom protiv Vareša. S velikim samopouzdanjem je čekao i ligaški okršaj sa Zrinjskim, ali u autobusu za Mostar nije bilo mjesta za njega – zakasnio je na timski ručak. Trener Denis Ćorić brzo mu je poslao jasnu poruku – disciplina je na prvom mjestu.
– Neki su pisali da sam zakasnio za polazak u Mostar, ali istina je da sam zapravo zakasnio na ručak – i to samo nekoliko minuta. Ta odluka mi je teško pala, pogotovo jer sam se nakon onog hat-tricka u Kupu osjećao baš dobro i nestrpljivo čekao ligaški debi. Pomislio sam da ću ‘proći’ s novčanom kaznom, ali na kraju nisam imao izbora nego da prihvatim to. Siguran sam da se to više neće ponoviti.
Očekivao šansu u Hajduku
Osvrnuli smo se i na njegov sada već bivši klub. Nakon odličnih priprema, Šošić je vjerovao da će Gattuso prepoznati njegov potencijal i pružiti mu više prostora u prvom timu Hajduka. Iako je imao razgovor s legendarnim Italijanom, dobio je, kako kaže, samo šablonski odgovor.
– U Hajduku je moglo biti više. Tokom priprema privukao sam pažnju, svi su bili zadovoljni s mojim nastupima, a i ja sam vjerovao da je konačno došlo moje vrijeme. Osjećao sam da sam sazrio za Hajduk. Na kraju, iako sam mislio da sam zaslužio priliku, šansu nisam dobio. Mnogima to nije jasno – meni, navijačima… Tražio sam od Gattusa da razgovaramo, ali dobio sam samo šablonski odgovor da nastavim s radom i da će moje vrijeme doći. Kakav je za saradnju? Svi znaju njegov karakter – strog je, donio je disciplinu u ekipu, svi ga tamo poštuju.
Iako status božanstva u Splitu sigurno pripada Marku Livaji, njega su oduševili drugi.
– Perišić i Rakitić su sa mnom dosta više komunicirali i općenito sa mlađima. Livaja? On je više govorio na terenu, drugačiji je karakter, gleda svoja posla…
Pokazati selektoru da ga vrijedi ponovo pozvati
Sada kada se o njemu sve više govori, pun samopouzdanja, nada se i povratku u reprezentaciju.
– Trudim se biti na što višem nivou i svojim igrama pokazati selektoru da sam spreman ponovo zaigrati za reprezentaciju. Nadam se da će prilika doći. Svi znaju što znači igrati za reprezentaciju… Kad se samo sjetim koliko sam bio oduševljen kada sam prvi put dobio poziv i odigrao prve minute u tom dresu.
Dosadašnja karijera, s usponima i padovima, naučila ga je da ne gleda previše u budućnost. Ne razmišlja o tome gdje će biti za godinu, dvije ili tri. Svjestan je da uspjeh dolazi kroz svaki pojedini korak.
– Nekada sam više maštao o velikim stvarima, no sada znam da bez truda i posvećenosti ništa ne dolazi samo od sebe. Ako nastavim davati sve od sebe kao do sada, uvjeren sam da će uspjeh doći. Ipak, uvijek postoji prostor za napredak i stvari na kojima treba raditi. To je moj pristup i time se vodim, zaključio je razgovor.
