Ime Almira Turkovića budi posebne emocije kod svih istinskih zaljubljenika u fudbal. Njegova igra bila je spoj elegancije, lucidnosti i nepredvidivosti – bio je onaj tip napadača koji je znao oduševiti tribine i riješiti utakmicu jednim potezom.
Daleko najveći trag ostavio je u HNL-u. Kultni status uživa gdje god je igrao, zabijao je za Zadar, Osijek, ali i sam će reći da nigdje nije bio omiljen kao u Splitu. I dvije decenije kasnije ljudi ga zaustavljaju na ulici, prisjećaju se njegovog “bosanskog vica” u igri. Nije ni čudo – bio je jedan od ključnih fudbalera u generaciji koja je 2005. godine donijela titulu na Poljud, posljednju.
I danas često oblači Hajdukov dres, kad god je na moru igra za Hajdukove veterane, a u razgovoru za Reprezentacija.ba portal priča kako je s tugom pratio i derbi protiv Dinama u kojem su “bili” poraženi. Hajduk na vrhu je ono što mu najviše nedostaje…
– I poslije 20 godina osjećam kako me u Hajduku cijene. Kada god poželim u loži imam svoje mjesto, tako je bilo i ovaj put protiv Dinama, ali iz drugih razloga sam bio spriječen da dođem. Na kraju sam iz doma u Makarskoj gledao utakmicu i na kraju, kao svi koji vole taj klub, ostao razočaran. Nije Hajduk toliko loše ni odigrao koliko je golman griješio. Vidio se veliki pritisak, i jedni i drugi su bili u grču u poluvremenu znajući koliko je važna utakmica, ali kada je Dinamo promijenio formaciju i zaigrao ofanzivnije – to im se isplatilo – rezonuje Turković.
Turković dobro zna šta znači osvajati titule, ali i nositi odgovornost pred navijačima koji žive za klub. Upravo zato, pitamo ga – šta je imala njegova generacija, a što današnjoj možda nedostaje? “Bili” iz 2005. su isto imali velika imena sa zvučnim biografijama, ali su imali i srce, zajedništvo…
– Nema tu recepta. Jednostavno smo imali dobru selekciju igrača koju je predvodio jako iskusan trener Zoran Vulić, znao je to sve posložiti, a naši treninzi ponekad su bili jači i od pojedinih utakmica. O atmosferi i podršci navijača da i ne govorim. Meni je teško sada govoriti u čemu Hajduk griješi, nisam tu, ali pored svega i dalje ne gubim nadu. Ostale su još tri utakmice do kraja, ako se desi neko čudo, onda niko neće reći da igdje griješe.
Upitno je hoće li Gennaro Gattuso ostati na čelu Hajduka. Navodno je već otkazao najam vile u Splitu, što bi mogao biti znak da njegova avantura na Poljudu ne traje dugo. No, kako Turković vidi Gattusa?
– Danas da sam igrač, volio bih da sarađujem s njim, imam dovoljno iskustva da mogu osjetiti ko je kakav trener i je li kapacitet uopšte. Ovako ga ne poznajem i kao navijač ne mogu puno toga reći. Evidentno je da ima energiju onu “ludu” koja ga je krasila i tokom igračke karijere, a koju je prenio i u trenerski posao. Ne vidim puno ljepote i taktike. Je li to dovoljno da vodi klub i da bude prvi, sačekat ćemo kraj sezone i vidjeti.
Iako je bilo i većih fudbalskih imena prije i nakon njega, on je jedan od rijetkih koji je stekao status legende u Splitu, status koji traje. Zašto? Možda zbog njegove jednostavnosti, ili, kako kaže sam Turković, zbog toga što je “dao srce na terenu”.
– Bila su to druga vremena, vremena kada je manje novaca bilo u igri, dok se danas pretežno sve svodi na to. I ja sam se trudio da opravdam svaki novčić koji dobijem. Zbog čega me i dalje toliko vole? Možda zato što sam se trudio biti jednostavan i što nisam nikada glumio zvijezdu, to tamo na trpe, kao što ne trpe ni u mom Sarajevu. Sličan je to mentalitet. Živio sam za utakmice, nikada se nisam opijao ili slično nešto. Danas sam ponosan na svaki svoj korak u tom dresu koji sam napravio.
Dotakao se i Marka Livaje koji je svojim performansama i liderstvom na terenu postao igrač od kojeg ovisi gotovo sve. U Splitu se gotovo svaka nada veže za njega. Postavlja se pitanje – je li to problem?
– On je igrač starog kova, majstor koji je prevazišao tu ligu i koji iza sebe ima ogromno iskustvo. Rano je napustio Split i otisnuo se u inostranstvo. Komotno bi mogao igrati i u onoj staroj generaciji majstora. On je nažalost među jedinima koji danas na Poljudu zaslužuju status zvijezde, a da bi došao do titule, moraš imati takvih majstora još barem pet-šest. Poznavajući mentalitet tih ljudi iz Splita, ako se njega bude pitalo ne bi me čudilo da ostane u Hajduku do kraja karijere, mada pitanje i u kakvoj je finansijskoj situaciji klub. Možda budu vršili pritisak na njega. Znam da stalno dobija ponude, dolazili su skoro i Turci da ga gledaju.
Dolaskom ljeta, ponovno se aktuelizirala priča o mogućem “napadu” Hajduka na dovođenje Edina Džeke, kojem uskoro ističe ugovor s Fenerbahčeom.
– Suvišno je pričati o Džeki, to je igrač svjetske klase… Možda im nedostaje neko kao on, zamislite koliko bi Hajduk dobio sa njim i Livajom u napadu, uh… To bi bila prava priča. Ne znam hoće li uspjeti u tome. Ja bih, iskreno, volio.
Ne zaboravlja Turković ni Osijek, klub u kojem je također ostavio trag, a u kojem je donedavno radio i kao skaut. Pohvalio je povremenog bh. reprezentativca Naila Omerovića koji je na posljednje tri utakmice za plavo-bijele postigao tri pogotka.
– Do prije dva kola su maltene bili u zoni ispadanja, ali drago mi je što su “živnuli”. Preporod je počeo kada su pobijedili u Rijeci, mada ko je gledao utakmicu mogao je vidjeti da su u prvih pola sata mogli gubiti sa tri razlike, vidjelo se da su u velikom grču. Sada je puno lakše. Osijek treba da se vrati gdje mu je i mjesto, to je u vrh HNL-a i da igra Evropu, a drago mi je vidjeti da i “mali” Omerović igra sve bolje. Dobio je na samopouzdanju, igra dobro, onako kako odgovara kluba, baš sazrijeva – podvukao je Almir Turković na kraju razgovora za Reprezentacija.ba portal.
(Reprezentacija.ba)
