Sjećate li se Almedina Hote? Kada je u junu 1999. prešao iz visočke Bosne u Sarajevo, bila je to prava ‘transfer bomba’ s obzirom na to da je imao reputaciju jednog od najboljih igrača lige koji je sa 23 godine želio novi izazov, a dobre partije kasnije će mu otvoriti put i ka Austriji u kojoj je promijeno više klubova.
Mišo Smajlović, Fuad Muzurović, Blaž Slišković. Svaki od nabrojanih bivših selektora je također vjerovao Hoti koji je danas ponosan na više od 20 nastupa u najdražem dresu zajedno sa brojnim tadašnjim zvijezdama, a na Transfermarktu stoji da je i u 48. godini fudbalski aktivan. Greška, ispostavit će se.
– Ma, dosta je bilo (smijeh). Greška je to, već drugu godinu ne igram i to otkako sam se posvetio programu za trenersku PRO licencu koju sam u međuvremenu i stekao. Ali, da je trajala dugo karijera, jeste. I poslije tog profesionalnog nivoa sam igrao po nižim ligama za dušu, što se kaže, bilo mi je to kao neko opuštanje nakon svakodnevnih obaveza. Ovdje u Austriji i u tim “seoskim” ligama ima kvaliteta, ma šta god ko mislio, svaki klub ima dobre uvjete i terene – govori Hota na početku razgovora za Reprezentacija.ba portal.
U “trenerskim cipelama” je već nekoliko godina. Danas je jedan od trenera u akademiji Wolfsbergera, austrijskog bundesligaša, čiji dres nosi i potencijalni reprezentativac Adis Jašić.
– Nakon što sam pet godina bio koordinator omladinskog pogona u jednom klubu koji je igrao 3. ligu, došao je poziv Wolfsbergera čiji su seniori, ko nije upućen, finalisti Kupa. Radi se o uređenom klubu u kojem je upravo razvoj mladih fudbalera jedan od prioriteta. Danas bih svakom savjetovao da trenerski put počne upravo radeći sa najmlađima, mnogo iskustva se može steći, a naravno da je i meni cilj nekada u budućnosti okušati se na ozbiljnijem nivou. Ako se ukaže šansa… Fudbal me je naučio da ništa ne smijem previše unaprijed planirati.
Za Adisa Jašića ima samo riječi hvale…
– Poznajem ga, živi otprilike 30-tak kilomtara od mene, tako da se vidimo često. Idem na svaku domaću utakmicu i mogu reći da se radi o dobrom igraču, dovoljno je reći to da sa 21. godinom ima iza sebe preko stotinu utakmica u Bundesligi, tako da… Svakako da je budućnost. Pitanje je vremena kada bi ga Barbarez mogao pozvati.
Austrija je danas Hotin dom, donedavno je u Klagenfurtu držao i restoran, ali prisjeća se da nije bilo nimalo jednostavno kada je kao stranac sa torbom u ruci došao u ovu zemlju kojoj je zahvalan na svemu.
– Imao sam restoran koji je imao taj naš štih, ali koji su redovito posjećivali i Austrijanci. Prodao sam ga prije četiri mjeseca, osjetio sam da me taj posao ugostitelja ne ispunjava toliko kao fudbal i da ne ide više… Kada vratim film i sjetim se dana kada sam tek došao ovdje, mogu biti ponosan na sve ono što sam napravio kroz život, jer tada je bilo puno teže nego današnjim generacijama, morali smo dolaziti na probe iz razloga što nas niko nije imao gdje ni vidjeti. Danas maltene sva djeca ovdje znaju već jezik i mentalitet. Pojedini treneri su meni čak otvoreno govorili da moram biti 20 do 30 odsto bolji od domaćih igrača da mogu biti standardan. To je tako.
Igre u Austriji kasnije će mu osigurati i mjesto u reprezentaciji. Redovito je dobijao pozive do 2002. godine, a onda je nestao sa radara. Ni sam ne zna zbog čega, dodaje.
– Debitovao sam 1998. godine protiv Argentine i sakupio u međuvremenu više od 20 utakmica, možda je moglo i više, ali od 2002. su me prestali zvati i ni dan-danas ne znam zbog čega. Tada sam imao 27 godina, mogao sam još dati, pogotovo jer sam standardno igrao u Austriji. Bez obzira na sve, bilo je zadovoljstvo biti dio te generacije zajedno sa imenima poput Bolića, Baljića, Hibića, Barbareza…, legenda do legende. Svi su me bili dobro prihvatili.
Hasan Salihamidžić mu je kasnije bio i cimer, prisjeća se.
– Šta reći o njemu… Ponekad imam dojam da ga nismo dovoljno cijenili. Kao osoba je bio super, zezali smo se, čak me je i njemački učio jer je znao da igram u Austriji. Sjećam se da sam jedne priike od njega zatražio dres Bayerna, na prvu sam mislio da od toga nema ništa i da stotine ljudi traži, a već sljedeće okupljanje on je iz torbe izvadio prljav i skoro mokar sa utakmice koji čuvam i dan-danas. Pozitivno me je iznenadio. Imam tih dresova još kod kuće što sam ostavljao za svoju djecu, od Argentine, pa Španije koji sam dobio od Raula… Lijepe uspomene.
Sa brojnim igračima iz svoje generacije je i danas u kontaktu, a jedan od njih je i današnji selektor Sergej Barbarez.
– Sa svima sam manje-više u kontaktu. Čujem se i ponekad razmijenim poruke sa selektorom Barbarezom, zatim sa Papcem koji je četiri godine igrao zajedno sa mnom, sa njim se i najčešće vidim, jer živi na relaciji Austrija – BiH. Svima nama koji smo iz svijeta fudbala drago je danas vidjeti sva ta imena na čelu reprezentacije, zna se koliko su dali za taj dres, a ne sjećam se ni da je neko imao tako veliku podršku i javnosti. Napravila se dobra atmosfera, vidi se da se igrači bore jedan za drugog i samo da nastavimo tako. Bolji start kvalifikacija nismo mogli zamisliti.
Ono što se događa u Premijer ligi je također u njegovom fokusu, osobito FK Sarajevo.
– E, to me sikira najviše (smijeh). Sa Zoranom Zekićem sam igrao zajedno u Sarajevu i vidjeli smo se kada je tek preuzeo ekipu. Žao mi je što stvari ne idu najbolje, bilo je pehova i sa povredama, ali očigledno i grešaka u skautingu prilikom dovođenja određenih igrača. Kao da nedostaje malo kvaliteta i energije. Možda bi bilo bolje kada bi se malo više pažnja posvetila omladinskom pogonu i kada bi se dala šansa nekom klincu koji će sigurno više izgarati u tom dresu i koji zna šta to znači, podvukao je Almedin Hota na kraju razgovora za Reprezentacija.ba portal.
(Reprezentacija.ba)
