Neko je napravio manje, neko veće rezultate, ali Mehmed Baždarević za sebe će reći da je prilično zadovoljan svojom erom u reprezentaciji Bosne i Hercegovine tokom koje je vodio naš tim na 24 utakmice uz bilans – 14 pobjeda, četiri remija i šest poraza. I na to sve je jedini u historiji “Zmajeva” osvojio trofej 2016. godine pobijedivši Japan u finalu Kirin kupa.
Nadao se Meša da će poslije toga njegove “dionice” na svjetskom tržištu daleko bolje stajati, ali na kraju se morao zadovoljiti radom u 2. francuskoj ligi koja je bila ujedno i njegovo posljednje odredište. Bez posla je od 2021. godine kada je napustio EA Guingamp. Poziva je bilo, sa svih strana, priznaje na početku razgovora za Reprezentacija.ba portal.
– I sada su mi dani ispunjeni. Radim za UEFA-u neke projekte ispred Francuskog saveza, pomažem i u akademiji Sochauxa, tako da sam prilično aktivan. Naravno da mi teško pada to što sam bez kluba. Obaveze koje imam ću završiti do kraja mjeseca, morat ću se nakon toga aktivirati da nađem posao što je prije moguće, mada sam i ja kriv jednim dijelom. Bilo je poziva, odbijao sam sve, a sve te ponude s ove distance i nisu bile toliko loše, priča nam Baždarević.
Koliko nije dobro za igrača da je dugo bez kluba, toliko nije ni za trenera – kaže Baždarević.
– Na tržištu se to osjeti puno, teže je dobiti angažman, jer se mnogi pitaju zbog čega zapravo nisi radio nekoliko godina. To je po meni sasvim normalno. U praksi se to i ne osjeti. Najbolji trener u Francuskoj je odsutan bio godinama, nije imao veze sa fudbalom, pa… Bitno je tokom te “pauze” raditi nešto. Ja sam jučer gledao Basel, u subotu drugoligaški fudbal, dan prije trećeligaški. Aktivan sam. Ponuda je bilo, rekao sam već, počevši od Alžira, Nigerije, Egipta do Tanzanije. Meni je nekako uvijek cilj bio ostati u Evropi. Pogotovo sada kada osjećam da najviše mogu dati, nikada više energije nisam imao i mudrosti. Imao sam dovoljno vremena da dovoljno analiziram brojne stvari, a za ovo vrijeme, išao sam 12 mjeseci i na menadžment koji je vezan za rad u klubu.
Bila je opcija da dođe u Željezničar, najprije zajedno sa investitorom iz Sjedinjenih Američkih Država, a onda i bez njega. Nedolazak je tada “pravdao” administrativnim problemima.
– U zadnje tri-četiri godine je bila spremnost sa moje strane da dođem, ali sa druge strane nije bila onakva kakvu sam očekivao. To moram reći. Sve je bilo nekako iz daleka. Dva puta sam imao i vrlo ozbiljne razgovore, isto tako sam 18-19 mjeseci bio uključen u projekat vezano za investiranje u klub, veliki je novac bio u pitanju. Ta priča me je zanimala, plan je bio srediti stadion, zatim napraviti hotel u sklopu istog…, baš ozbiljna priča zbog koje sam zanemario sve druge pozive. Šteta je na kraju što se nije realiziralo.
Reprezentacija je pod vodstvom Sergeja Barbareza započela pripreme za novi kvalifikacijski ciklus. Ono što bi ranije rekao na tu temu često bi se tumačilo na različite načine…
– Samo bih poželio sreću selektoru i momcima, neke velike komentare ne bih davao upravo zbog toga što to kasnije svako protumači na svoj način, a i nisam toliko blizu da mogu nešto detaljnije. Danas sam samo navijač koji želi najbolje. Kada vratim film i prisjetim se svog perioda na klupi Bosne i Hercegovine, mogu reći da se radilo kvalitetno i sa srcem, jedina je nesreća bila to što nikada nismo mogli biti kompletni. Uvijek je nedostajao neko važan, ili Bešić dobije crveni karton zbog žvakaće gume ili Ibišević ne igra mjesecima u Stuttgartu… Uvijek nešto.
Grupa u kojoj su Kipar, Austrija, Rumunija i San Marino je više nego povoljna, dodaje. U svom trenerskom mandatu je Baždarević dva puta pobjeđivao Kipar.
– Ovaj Kipar i onaj od prošlih ili pretprošlih kvalifikacija se razlikuju. Možete me ispraviti, ali ne sjećam se u zadnje vrijeme da su oni nešto napravili, da su nekome zagorčali život, a sjetite se prije mene da su pravili probleme svima. Čini mi se i Safetu Sušiću. U ovoj grupi nema apsolutnog favorita. Svakoga treba respektovati, od Austrije koja je bila na Evropskom prvenstvu do Rumunije koja također radi dobre stvari, međutim i mi imamo dobar tim. Da smo birali protivnike koji bi nam mogli odgovarati, otprilike to bi ovako bilo. Nismo mogli dobiti bolju grupu i vjerujem da ćemo igrati važnu ulogu.
Raduje ga i veliki broj novih, mladih, lica u reprezentaciji. Baždara poznaje od ranije.
– Nije on Baždar, on je Baždarević (smiješak). Pratim ga od njegove 16. godine, u kontaktu smo i želim mu da ovu sezonu završi najbolje što može kako bi na kraju otišao u klub koji zaslužuje. Puno više zaslužuje, vanserijski je talent. To što se odlučio za našu zemlju za mene i nije bilo toliko iznenađenje. Kada se pojavila ta opcija i kada me pitao za savjet, nisam želio utjecati na odluku, to su stvari o kojima mora odlučiti sam ili eventualno u dogovoru sa svojom porodicom.
Iako je Francuska već godinama Baždarevićev drugi dom, žaloste ga i svakodnevni natpisi o političkim turbulencijama u domovini.
– Pokušavam što manje biti upućen, teško je to shvatiti… To je priča koja traje već skoro 30 godina, ne znam gdje će duša tim ljudima koji vode ovu zemlju, zar ne mogu sjesti i dogovoriti se da ovom našem narodu konačno bude bolje. Kada bih mogao, najradije bih rekao – sklonite se, majke ti, pustite malo druge. Nama ne treba ni Amerika ni Njemačka, nikakvi stranci, treba misliti o našoj djeci, o tome šta će se sutra pozitivno njima ostaviti. Ne mogu to shvatiti. Stalno su neke tenzije. Sportski uspjesi su jedan dobar putokaz da mi kao zajednica možemo da živimo, svako ima pravo na svoju vjeru, muziku i sve ostalo, ali ima i zajedničkih stvari. Nismo ni svjesni šta bi mogli biti zajedno u svakom pogledu. Bojim se da pojedini žele da ovako traje, da nam u momentu uzmu sve dobro što imamo. Teško mi je bilo šta reći, trudim se da o politici nikako ne govorim… Molim Boga svaki dan da dođu tobe, što se kaže, podvukao je Baždarević na kraju razgovora za Reprezentacija.ba portal.
