Prethodnih mjeseci Sergeju Jakiroviću je telefon zvonio neprestano. Težak poraz u Ligi prvaka protiv Bayerna (9:2) i navodno nedovoljno ofanzivan stil igre, bili su glavni razlozi zbog kojeg mu je zagrebački Dinamo uručio otkaz u septembru, ali ovaj bivši reprezentativac Bosne i Hercegovine je bio svjestan da mu dionice dobro stoje i da za novim angažmanom neće dugo tragati.
Pričalo se kako ga prati Legia, na stolu je imao i konkretnu ponudu iz Saudijske Arabije, ali je na kraju odlučio da uzme “vruć krompir” u ruke i pokuša turski Kayserispor spasiti od ispadanja iz Superlige. Za sada se vrlo dobro snalazi, prvo je otkinuo bod Trabzonsporu, a onda i premijerno pobijedio Konyaspor nakon sedam godina na domaćem terenu.
Kako je uopšte došlo do toga da preuzme Kayserispor, kakve je još ponude imao, samo su neke od tema o kojima je Jakirović govorio u razgovoru za Reprezentaciju.ba portal. Bilo je, naravno, govora i o otkazu u Dinamu, sinu Leonu i našem nacionalnom timu za koji je svojevremeno također igrao u eri Bake Sliškovića.
– Prvu ponudu sam dobio nakon samo dva dana od otkaza u Dinamu. I nakon toga su se stalno javljali agenti, nudili raznorazne opcije, a neke od njih su bile Damac iz Saudijske Arabije, kiparska Omonia i još neki prvoligaški klubovi u ozbiljnim ligama. No, kad takve ponude stignu, dosta toga vagaš, razmatraš. Nakon toga se, krajem januara, pojavio moj aktualni klub Kayserispor čiji su čelnici bili brzi i konkretni. Doslovno smo u 10-12 sati sve riješili, od kontakta sa predsjednikom kluba, slanja ugovora, sve do onih najsitnijih detalja. Uložili su velike napore da me dovedu, a na koncu – ideš tamo gdje te najviše žele i gdje smatraš da možeš napraviti nešto kvalitetno. Radi se o stabilnom prvoligašu koji je zadnje dvije godine u malim problemima. Zimus nismo mogli dovesti nikoga zbog zabrane transfera, ali i pored toga smo pokazali da smo promijenili krv i da smo puno organizovaniji nego do sada – priča Jakirović.
Jakirović je Dinamo otišao sa osvojenom duplom krunom, bogatom otpremninom, ali i uz komentare hrvatskih stručnjaka kako bi bilo puno bolje da je ostao u Maksimiru. U 60 utakmica na klupi Dinama je upisao 41 pobjedu, devet remija i deset poraza.
– Voditi Dinamo je bila velika privilegija. Kad se sjetim da sam 2017. vodio drugoligaša Sesvete, a onda pet godina kasnije došao u Dinamo, to govori da su pratili moj rad i sam maltene svugdje posložio stvari. I pored svega toga nije bilo jednostavno doći u Dinamo nakon komforne situacije u Rijeci. Ja sam istakao u više navrata da bi velika većina odbila taj prelazak, ali u fudbalu često nema druge prilike. U to vrijeme, kad sam sa stožerom preuzeo Dinamo, zaostatak za Hajdukom je iznosio osam bodova, prodana su tri standardna fudbalera, krucijalna rekao bih s obzirom da su bili reprezentativci Hrvatske u početnih jedanaest. Ali i pored toga, uspjeli smo da ostvarimo sve ciljeve.
Prvo što su stavili pred mene je osvajanje duple krune, zatim da prezimimo u Evropi. Ciljeve smo ispunili, možda je to ispadanje od PAOK-a dobro došlo da se ekipiramo i počnemo trenirati onako kako želimo. Gledajte, kada igrate na dva fronta, trenažni proces prilagođen je više regeneriranju i osvježavanju, nemate vremena za uigravanje. Od tog spomenutog ispadanja uslijedila je naša serija od 15 pobjeda. Ipak, ovaj posao je takav, trenerska sudbina je jasna, odlazak se morao kad-tad dogoditi i nikome ništa ne zamjeram. Ako već trebam da dobijem otkaz, onda je bolje nakon Bayerna, nego nekom drugom prilikom.
Njega je naslijedio Nenad Bjelica koji se također nije dugo zadržao na klupi Modrih, a koji su u međuvremenu za novog trenera imenovali legendarnog Fabija Cannavara.
– Nije me to iznenadilo. Prije svega, Neno se dobro nadogradio na naš rad. Uzeo je osam bodova u grupi Lige prvaka i na tome mu treba čestitati. S druge strane, Dinamo žele voditi vrhunski treneri, pouzdano znam da se nude brojna imena kada je klupa upražnjena. Moramo podvući i plasman u Ligu prvaka kojeg smo ostvarili ljetos. Kada igrate takvo elitno natjecanje, lakše je privući jaka imena, bilo igračka ili trenerska. Znamo svi mi u svijetu fudbala ko je Cannavaro, on ima harizmu, sjajan “pedigre” i bez sumnje je njegov dolazak donio određen fokus na Dinamu na nekakvoj fudbalskoj mapi Evrope. Ipak, treba naglasiti, voditi Dinamo nije isto kao i voditi one klubove koji “obitavaju” na sredini tablice ili se bore za opstanak. Pogledajte sva trenerska imena u Dinamu ili ona koja su se povezivala s klubom posljednjih godina. Svima je zajedničko da im je Dinamo najveći klub u karijeri. Na kraju će Cannavaru suditi samo rezultati i to je jedino ispravno.
Kada kompariram s distance neke stvari, uvidim da možda postoje dvostruki kriteriji kada je medijski tretman u pitanju. Imam dojam da postoje dvostruka mjerila u tom odnosu “strano i domaće”. Sve što strani stručnjaci urade karakterizira se kao simpatično, smiješno ili pohvalno. Kad se samo sjetim kakvi su natpisi bili na moj račun, ankete doslovno svake sedmice, cijela ti javnost “radi o glavi”. Ponekad ima nekad osjećaj da sam bio 130 mjeseci u Dinamu a ne 13. No i to je dobro, s obzirom ako uzimamo nekakav prosjek trenera u Dinamu koji traje četiri mjeseca. Ali, bez ikakve zadrške, volio bih da se Fabio zadrži što duže i da osvoji dvostruku titulu.
Redovito prati i sve što se dešava u bh. fudbalu. Ne tako davno je s uspjehom vodio i Zrinjski.
– Pratim, kako da ne, moraš stalno biti u toku kada radiš ovaj posao. Ponekad se iz Zrinjskog raspituju za neke igrače. Baš su sad doveli Jakova Pranjića i Karla Abramovića iz Hrvatske, pravili su razliku u svojim klubovima i siguran sam da će se dobro uklopiti, a drago mi je i što su neki napravili transfere. Ćorluka i Ćuže su svojim igrama u Zrinjskom svakako zaslužili da odu dalje. Znam koliko ti dečki vrijede još iz mog perioda u Zrinjskom. Pratim i ostale, naravno. Sinoć sam gledao Borac protiv Olimpije, šta drugo mogu reći nego im čestitati na historijskoj pobjedi u ovoj fazi takmičenja i naravno kolegi Žižoviću. Velika je ovo stvar za fudbal u Bosni i Hercegovini i sjajna reklama za Premijer ligu.
U Hrvatskoj već dugo i oni prosječni klubovi ostvaruju zavidne transfere, dok se u BiH dive kada oni najveći zarade jedva milion eura. Zašto je to tako?
– Gledajte, sve je u stvaranju pedigrea kroz godine takmičenja na klupskom nivou. Sa Zekićem sam također redovno na liniji i bilo mi je drago kada sam pročitao da je ‘mali’ Čelik otišao u Lens. Može misliti ko šta hoće, ali radi se o velikom novcu. Tome su doprinijeli bolji uvjeti i poboljšanje terena u saradnji sa Savezom. Bez toga ne ide. Kada dođe neki skaut i vidi igrača koji igra u blatu do zgloba, šta će pomisliti? Sad je sve to bolje ušminkano i ne treba stati. To je samo osnova. Ove sezone, što se tiče klupskog fudbala u Evropi, klubovi iz BiH su napravili više od onih hrvatskih ako izuzmemo Dinamo. I nije to mala stvar, ali ne smije se živjeti na nekoj trenutnoj slavi, mora se stalno raditi.
Jedna od stvari na kojima treba dodatno poraditi je i suđenje, dodaje.
– Otkako je VAR uveden, puno je poštenije, ali bilo je i nekih utakmica u kojima su odluke bile smiješne. Recimo, ona u Širokom Brijegu u kojoj je Sarajevu poništen doslovno čist gol. Takve stvari se ne smiju dešavati. Zna se tačno protokol VAR-a i da on ne sudi, odlučuje sudac i uz taj VAR ustvari ima drugu šansu. Ako je ofsajd, izmjeri se i nema puno priče, a ako je evidentna baš namjera da se zakine protivnik, onda takve stvari treba rješavati po kratkom postupku. Tu ima puno prostora za napredak.
Redovito se čuje i imenjakom Sergejom Barbarezom. Hvali “nove vjetrove” u reprezentaciji Bosne i Hercegovine.
– Gledam pozitivno na sve što radi sa svojim saradnicima, to sam rekao i Spahiću, čujemo se ponekad i komentarišemo te stvari. Uhvatili su se velikog posla i uradili stvari koje nisu popularne, ali moraš tražiti nove i potentne talente koji će za par godina biti nositelji te reprezentacije. Jedino ne znam kako će se nadomjestiti Džeko. Takav igrač se rađa jednom u 100 godina, kao i Modrić u Hrvatskoj. Žrijeb za kvalifikacije je donio prilično dobru grupu. I pored toga ne trebamo se zanositi ulogom favorita nego ići utakmicu po utakmicu.
Mnogi se ne sjećaju da je Jakirović kao igrač CSKA iz Sofije po prvi put za Zmajeve zaigrao 2005. u utakmici protiv Estonije, a kasnije ga je Blaž Slišković pozivao još u nekoliko navrata.
– Lijepi su to dani i rado ih se sjetim. Iako možda i danas ima podjela u nekim glavama, tada, 20 godina ranije, nisam osjetio ništa takvoga i stvarno imam samo lijepo sjećanje na te dane. Blaž Slišković je napravio dobar krug fudbalera, jedni su tek dolazili, drugi su bili na zalasku karijere i sa većinom iz tog vremena sam i dan-danas u kontaktu. A to mi je od svega najbitnije.
Ne tako davno Jakirović se spominjao i kao opcija za selektora reprezentacije BiH. Otkrio je zbog čega na koncu nije preuzeo Zmajeve.
– Bila je ozbiljna priča, prvi put 2020. kada je na kraju izabran Petev, a onda i kasnije kada sam vodio Rijeku. Ovaj drugi put nekako osjećao sam kao da je rano još za takvo nešto, da sam mlad i da se trebam još razvijati u klupskom fudbalu. Potrebno je puno raditi na sebi za takvu jednu funkciju. U budućnosti mi je to svakako jedan od ciljeva, ako se sve poklopi i ako bude interesa, pokazat će vrijeme. Svi mi treneri sebi tepamo da je vođenje neke reprezentacije kruna karijere, no treba se puno toga posložiti za takvo nešto.
U fudbalskim vodama je i Jakirovićev 17-godišnji sin Leon koji je već debitovao za prvi tim Dinama. Priča se kako ga želi veliki Juventus.
– Nastala je nevjerovatna strka oko njega nakon što je zabio dva gola Barceloni. Ali to je normalno. Leon se razvija dobro. U Dinamu ga vide kao potencijalnog stopera u budućnosti, i Cannavaro ga je uveo protiv Milana u Ligi prvaka, to puno govori, pogotovo jer je on u jednom trenutku bio najbolji stoper na planeti. Pred njim je još puno posla i on je toga svjestan. Mora nastaviti raditi naporno i ostati skroman i ponizan kao i do sada. Zna se kako to ide u fudbalu, u jednom trenutku si na vrhu, sutra ne znaš što te čeka. Samo Bože zdravlja, sve će drugo doći – podvukao je Sergej Jakirović na kraju razgovora za Reprezentacija.ba portal.
(Reprezentacija.ba)
