U fudbalskim krugovima nekako je posljednjih godina epitet zaboravljenog asa pokupio Mato Jajalo. Igrač koji je u eri Mehmeda Baždarevića obukao dres reprezentacije Bosne i Hercegovine od ljeta je bez kluba kada je napustio Veneziju, a to je, ispostavit će se, bila ujedno i posljednja stanica u njegovoj karijeri na koju itekako može biti ponosan.
Iza sebe danas ima 150 nastupa u Seriji A, igrao je i u Bundesligi, a 2014. je bio i svojevrsna ‘transfer bomba’ FK Sarajevo. Taj transfer je i oživio karijeru ovog nekada zahvalnog veziste i skoro sve nabrojano došlo je upravo nakon epizode na Koševu koja, reći će danas, ima posebno mjesto u njegovom sjećanju.
Gdje je danas Jajalo? Vjerovatno se ni sam ne sjeća kada je posljednji intervju dao, nije to volio ni tokom karijere, kamoli sad…
– Ma, kao da je nekom bitno gdje je Jajalo i šta kaže, kroz smijeh će na početku razgovora za Reprezentacija.ba portal.
– Živim u Zagrebu. Ljetos sam odlučio da stavim tačku na karijeru, viša sila je presudila, odnosno povrede nakon kojih sam uvijek forsirao taj povratak. Doktori su govorili jedno, a moje srce drugo. Pogotovo nakon što sam sa Venecijom izborio ulazak u Seriji A. Mislio sam, hajde da još malo vidim lijepih stadiona, ali u toj prevelikoj želji sam malo izgorio i vidio sam da više ne ide, priča nam.
Na sve ono što je napravio kroz karijeru danas gleda više nego skromno.
– Svaki sportaš sebe uvijek najmanje cijeni. Bilo-prošlo, tako ja to gledam, ali kad čujem priče drugih ljudi na račun moje karijere, onda shvatim da je bila bogata i da zaista mogu biti ponosan na ono što sam napravio svojim radom i trudom. Bilo je lijepo dok je trajalo. Uvijek u svemu tome ističem ulogu svoje porodice, supruge i djece, da mi oni nisu pružali podršku tokom ovih godina, ko zna da li bih izdržao toliko na sceni.
Voz karijere ga je, između ostalog, doveo i u Sarajevo u čijem dresu je u sezoni 2013/2014. osvojio i Kup Bosne i Hercegovine. Mnogi su se čudili zašto je Bundesligu i Koln zamijenio dolaskom na Koševo.
– Ni u svlačionici nisu mogli vjerovati da sam došao iz Bundeslige. Mnogi su to gledali kao korak nazad, ali se pokazalo da ti i takav potez može otvoriti sva vrata. Ja sam osjetio da se tada u Sarajevo nešto dešava, da je to prekretnica i faktički to je bila ideja koja je već sutradan realizirana. Nije bilo šema i nekakvih dugih pregovora. U to vrijeme me ugovor s Kolnom vezao još godinu i pol, tamo sam igrao skoro svaku treću utakmicu od početka, što me nije zadovoljilo. Smatrao sam da mogu više i da mi je potrebna promjena, makar na šest mjeseci, a u konačnici imao sam se i gdje vratiti. Samo sam mogao dobiti. Tako je i bilo.
Vrijeme provedeno u Sarajevo ne pamti samo po saigračima za koje ima riječi hvale već i po…
– Preporodio sam se, haha. Sa mentalne strane to je možda i najljepši dio karijere bio, možete zamisliti kako je kada hladnu Njemačku zamijenite sa Sarajevom.
Nekoliko godina kasnije došao je i poziv u reprezentaciju. Kako zbog prejake konkurencije nije bio u ozbiljnim planovima Hrvatske, na kraju ga je “preoteo” Mehmed Baždarević pod čijim vodstvom je za Zmajeve odigrao 11 utakmica.
– Prije toga sam odigrao dvije prijateljske utakmice za Hrvatsku. Da se ne lažemo, pored Brozovića, Modrića, Kovačića i Rakitića za mene prostora nije bilo previše, ali zaslužio sam u to vrijeme da budem u nekom krugu. Protiv Italije na Poljudu sam bio na klupi i onda mjesec kasnije uopšte nisam ni pozvan. Teško mi je to palo, nastala je pauza, a poslije igara u Italiji na kraju me se sjetio Baždarević. Šta sam mu rekao? Nije me morao nagovarati, ipak sam rođen u Jajcu, morao sam samo promijeniti sportsko državljanstvo i to je to. I to je jedan lijep period.
Sada kada je u mirovini već kuje planove za budućnost. Naravno, svi su vezani za fudbal, to je ono u čemu se najbolje snalazi.
– Poslije završetka karijere nisam odmarao ni sekunde, odmah sam se bacio na učenje i završio u Italiji tečaj za sportskog direktora. Ne znam ima li to kod nas… Uglavnom, to sam riješio i sad već upisao trenerski program za C licencu u Hrvatskoj nakon kojeg ću se dalje usavršavati, sakupljati iskustvo, pa vidjet ćemo šta će biti. Sva vrata ostavljam otvorena, podvukao je Mato Jajalo na kraju razgovora za Reprezentacija.ba portal.
(Reprezentacija.ba)
