Ime Kenana Avdušinovića možda nije poznato ljubiteljima fudbala u Bosni i Hercegovini, ali je zato ovaj 26-godišnjak zvijezda u Luksemburgu, pogotovo u gradu Hostertu za čiji istoimeni klub nastupa.

Sa 13 pogodaka u 14 odigranih utakmica Avdušinović je prvi strijelac u tamošnjoj ligi i već se špekuliše da bi u martu mogao dobiti poziv u A selekciju Luksemburga, a zanimljivo je da mu je fudbal zapravo hobi i da na treninge ide nakon – posla. Normalna je to stvar u ovoj zemlji koja je po BDP-u među najbogatijim na svijetu.

– Igrajući samo fudbal ovdje se ne može mnogo zaraditi i faktički svi moji saigrači kao i ja idu redovito na posao. Rijetki su profesionalci, a plate možda su veće samo u ovim vodećim klubovima, ali i tu se govori o 500 eura više, ne o hiljadama. Ja svakodnevno radim skoro od 6:30 do 16:30 sati, nakon toga idem kući, pa na trening – priča za Reprezentacija.ba portal prvi topnik luksemburške lige o kojem se sve više govori.

US Hostert

– Radim u jednoj velikoj firmi i ne znaju baš svi za ovaj moj drugi život (smijeh), ali kada pročitaju novine i vide moju sliku, naravno da im je drago. Ponekad me i zezaju.

U prethodnim klubovima Avdušinović je prethodno igrao na krilnim pozicijama. Da su ga povrede zaobišle, vjerovatno bi danas već bio u boljoj ligi…

– Nije baš čest slučaj vidjeti najboljeg strijelca lige čiji je klub tek 11. na tabeli. Ide me dobro, najbitnije je da ostanem zdrav, jer prošle sezone sam imao mnogo problema sa povredama, dva puta sam koljeno operisao… Ko zna šta život nosi. Kao i svaki fudbaler težim ka tome da se oprobam u boljoj ligi, da vidim kako je to igrati na profesionalnom nivou, ali još uvijek nema ništa konkretno.

Kada sam bio mlađi mogao sam ići u Njemačku. Želio me je Saarbrucken kao 17-godišnjaka, igrali su juniorsku Bundesligu i pogodite šta se desilo – povrijedim se. Pokidao sam ligamente i opet mjesecima čekaj da se vratiš na teren.

Čak 37 posto stanovništva u Luksemburgu čine imigranti, koji su sastavni dio identiteta nacije još otkako su prvi radnici iz talijanske pokrajine Piemont masovno počeli pristizati krajem 19. stoljeća u potrazi za poslom u tamošnjim tvornicama za obradu čelika.

Foto: Swift Hesperange, Avdušinović u duelu sa Ibričićem

– Luksemburg kao zemlja teži ka tome da ne bude poznata samo po fudbalu, ali iz godine u godinu se sve više ulaže i u tu sferu. Dovoljno je pogledati kako izgleda nacionalni stadion. Iako će mnogi potcjenjivački reći “ma, kakvi oni”, sjetite se da su pobijedili Bosnu i Hercegovinu skoro sa 4:1. Liga kao liga još mora mnogo da napreduje. Ovi možda vodeći bi mogli imati mjesto u 3. ili 2. Bundesligi, dok ostali…  

Poznato je kako je Luksemburg druga kuća Miralemu Pjaniću kojeg poznaje još iz najmlađih dana.

– Miralem nam je svima vodilja, moj otac i njegov su radili zajedno i znam puno priča o njemu, čak smo se i sretali kada sam bio mlađi. Vjerujem da bi me prepoznao i sada kada je zvijezda, haha. Znam gdje mu je i kuća, to je udaljeno od mene otprilike pola sata, mala je zemlja i sve je faktički blizu.

Osim što u Luksemburgu zabija kao na traci, Avdušinović je tamo dobio i zanimljiv nadimak.

US Hostert

– Još kada sam igrao za mlade selekcije Luksemburga počeli su da me zovu Shaqiri. Podsjećam ih na njega zbog toga što sam nizak i mišićav, a da se ne lažemo, lakše im je zapamtiti Shaqiri nego Avdušinović (smijeh), govori Kenan za Reprezentacija.ba portal.

Otkrio je i odakle su zapravo Avdušinovići.

– Iz Zavidovića, tamo imamo kuću, volim doći i posjetiti familiju kada god imam vremena. Ima i dobrih fudbalera među njima. Rado odigramo fudbala u dvorani, rekao je na kraju ovaj fudbaler koji je prethodno nastupao za ekipe Hesperange, Titus Petange te Differdange 03.

(Reprezentacija.ba)