Prvi put je za reprezentaciju Bosne i Hercegovine zaigrao kod Safeta Sušića, upisao je i nastupe na Svjetskom prvenstvu u Brazilu, ali je u međuvremenu sve iznenadio odlukom da u 32. godini stavi tačku na profesionalnu karijeru.

Nekadašnji igrač Rieda, Šturma, Eskišehirspora i Videotona Anel Hadžić danas sa porodicom živi i radi u Dubaiju, gradu koji je sinonim za luksuz, a ako ga pitate – fudbal mu i ne nedostaje. Njegov život su luksuzne vile koje zajedno sa suprugom prodaje i prilično im dobro ide. 

– Deset miliona eura je najskuplja kuća koju smo prodali, kaže Hadžić koji u razgovoru za Reprezentacija.ba portal otkriva kakav je zapravo život u Dubaiju, je li glamurozan i toliko savršen kao što mnogi misle.

– U svakom gradu imaš mjesta koja su luksuzna i na kojima su bogataši, a isto tako i ona gdje je suprotno. Mene je ovdje oduševila organizovanost, koliko sve ide brzo i glatko, na svaki način se trude da ti olakšaju svakodnevnicu. I pored svega toga nije se bilo lako u početku naviknuti, pogotovo kada ostaviš sve iza sebe, ali sada sam siguran da sam napravio pravi potez. Sa porodicom svakodnevno provodim vrijeme, gledam sina kako odrasta, živi svoje djetinstvo na jednom ovakvom mjestu. 

Elitne nekretnine nudi kupcima širom svijeta. Nema standardno radno vrijeme, radi od kuće i sve se praktično svodi na pozive preko telefona.

– Imamo investitore koji ulažu novac u projekte koji se tek grade i koji će biti gotovi za tri-četiri godine, a mi tražimo kupce koji, recimo, na početku uplate 10 odsto od cijene, imaju plan otplaćivanja i onda na samom kraju ‘keširaju’ ostatak. Snašli smo se, pohvatali smo konce i sada je puno lakše. Važno je što smo dosta ljudi upoznali i samim tim se otvorilo cijelo tržište. Što se tiče kupaca, ima ih doslovno iz cijelog svijeta, od Amerikanaca do lokalnog stanovništva. 

Svjestan je i sam da je profesionalni fudbal mogao igrati barem još dvije-tri godine na visokom nivou. 

– Sam sebi sam uvijek govorio da ću se povući iz fudbala čim osjetim da više nemam motivaciju. Želio sam jednostavno da karijeru završim dostojanstveno,  a puno toga se i promijenilo u posljednje vrijeme. Sve je manje empatije, poštovanja, na fudbalere se gleda kao na robu s kojom se trguje. U tom svijetu se više nisam vidio. 

Najuspješniji dani u karijeri vezani su mu upravo za period proveden u Mađarskoj. Sa Videoton je bio šampion, igrao je evropska takmičenja, a iza sebe ima i više od 200 utakmica u austrijskoj Bundesligi. Žali li za čim? 

– Igrao sam u dobrim klubovima, za reprezentaciju… Sve to sam sebi postavio kao cilj kada sam počinjao šutati loptu, ali uvijek sebi čovjek postavi pitanje je li možda nešto moglo biti bolje i drugačije. Žalim li za nečim? Možda za jednim transferom. Možda bi se drugačije razvijala moja karijera da sam prihvatio ponudu Rapida, dva puta su me zvali, ali u tom periodu sam govorio da ću nakon što napustim Ried ići isključivo u Sturm. Da li bi bilo bolje da sam prije toga otišao u Beč umjesto u Graz, teško je sada reći… 

Ko zna, možda bi njegova karijera trajala i duže da je umjesto povratka u Austriju prihvatio ponudu – Sarajeva 

– Tačno je da sam bio blizu Sarajeva. To je bilo 2020. kada sam raskinuo ugovor sa Videoton, zvao me tadašnji sportski direktor Emir Hadžić s kojim sam skoro sve dogovorio, ali u tom periodu se pojavila korona i sve je palo u vodu. Možda je i do mene. Supruga mi je bila trudna, na to sve korona, strah me bio da rizikujem. Nije bilo suđeno. Ko zna, možda u budućnosti dođem u nekoj drugoj ulozi (smijeh)… Šalim se. 

Iako je igrao za mlade selekcije reprezentacije Austrije, nikada nije skrivao da je njegov san isključivo Bosna i Hercegovina i ostvario ga je 2014. kada ga je pozvao Safet Sušić.

– Kruna karijere je svako reprezentacija. Ne može svako reći da je bio na Svjetskom prvenstvu, i to u Brazilu, sa svojom domovinom. Nedostajao nam je kontinuitet, puno smo promijenili selektora, niko nije imao vrijeme da napravi tim na duže staze i drži to sve na okupu. Puno je tih okolnosti bilo koje nisu doprinijele boljim rezultatima, da ne idem u detalje, ali sada barem imamo veliku priliku sa ovom grupom i nadam se da ćemo je iskoristiti. Igrači su mladi, vidi se da imaju potencijal, ide to pravim putem.

I danas je u kontaktu sa nekolicinom fudbalera iz svoje generacije. Edina Džeku i njega veže čak i kumstvo.

– Poznajemo se već više od deset godina. Neki će reći možda kako sam ga izabrao za kuma samo zbog toga što je Džeko, ali mnogi ne znaju koliko je taj čovjek meni pomogao kada sam došao u reprezentaciju i da mi je uvijek bio podrška u svim momentima. Sjetite kako su me pojedinci komentarisali, častili uvredama prije i poslije utakmica, ali kada je neko kao Džeko od prvog dana uz tebe, onda na to i ne obraćaš toliko pažnju. Iznenadio me je kao čovjek i zahvalan sam mu na tome svemu. Kroz te male stvari vidiš kakav je ko, zaključio je Hadžić na kraju razgovora za Reprezentacija.ba portal. 

(Reprezentacija.ba)