Fudbalskoj reprezentaciji Bosne i Hercegovine predstoje novi dueli u okviru Lige nacija. Zmajevi će ponovo snage odmjeriti protiv Njemačke i Nizozemske, a selektor Sergej Barbarez za ove utakmice odlučio je uvrstiti neka nova imena. 

Posebnu pozornost je privuklo ono Luke Kulenovića, fudbalera rođenog u Kanadi kojeg je život nosio raznim morima dok se nije skrasio u nizozemskom prvoligašu Heraclesu za koji je u sedam utakmica postigao već četiri pogotka. Od toga dva velikanu svjetskog i evropskog fudbala – Ajaxu.

Veća preporuka nije trebala Sergeju Barbarezu koji se prije nekolik- dana zajedno sa saradnicima zaputio ka Nizozemskoj kako bi sa djelu uvjerio u njegove kvalitete. Na kraju je pokazao palac gore…

– Sve se brzo izdešavalo. Selektor je došao na moju utakmicu, razgovarali smo, a već u nedjelju su me obavijestili da ću biti pozvan. Kako sam se osjećao? Još pitate, haha, presretan sam bio. Prvi put u životu ću zaigrati u dresu reprezentacije. Šta jednom fudbaleru može biti veće od toga. Ipak, čvrsto stojim nogama na zemlji, moram raditi još više kako bih i u budućnosti dobijao pozive, od tog sve zavisi – kaže Luka Kulenović na samom početku razgovora za Reprezentacija.ba portal.

Čim je saznao za poziv, uzeo je mobitel u ruke i prvo pozvao roditelje koji žive u dalekoj Kanadi.

– Konačno su te pozvali, kroz šalu su kazali, ali naravno da su bili svjesni kakvi su sve igrači na mojoj poziciji i da ne ide to tek tako. Ma, ponosni su, sretni, znaju kroz šta sam sve prošao da dođem na ovaj nivo. Oni i dalje žive u Torontu. Ja sam tamo bio do svoje 15. godine, nakon čega sam baš zbog fudbala odlučio da dođem u Banjaluku, tamo baš perspektiva za to nije bila najbolje. Iako je život u Banjaluci i Torontu totalno drugačiji, uvijek ću reći da mi je u Bosni i Hercegovini prelijepo i da je to ustvari moja kuća.

Prije godinu-dvije Kulenović ni slutio nije da će biti reprezentativac, igrati po mnogima u “šestoj najjačoj ligi Evrope” protiv timova kao što su Ajax, PSV, Feyenoord…

– Ma, joj, ko je to mogao zamisliti? Prije nego što ću doći u Slogu pitao sam se uopšte šta da radim od svog života, ima li smisla igrati i dalje fudbal, ali nekako potajno sam se nadao da će doći to moje vrijeme. Upravo sada kada vratim film, to mi malo pomogne da se spustim na zemlju znajući koliko se sve ovo brzo izdešavalo, tako se lako to može okrenuti i na loše. Zato želim uživati u trenutku.

Igrati u Eredivisiji je pravi gušt, dodaje.

– Ko prati fudbal, svjestan je da je to historijska liga u kojoj se igra napadački fudbal. Takav je nizozemski stil. Meni kao napadaču to veoma odgovora i siguran sam da ću napredovati još više. Heracles kao klub me oduševio, od prvog dana imam samo riječi hvale za uvjete, profesionalizam, sve je što se kaže ‘pico bello’. Mogu reći da sad konačno živim životom pravog profesionalnog fudbalera.

S obzirom na to da posjeduje i državljanstvo Kanade, njegovo ime se pominjalo i među potencijalnim kandidatima za poziv u ovu selekciju, ali…

– Sa njima nije bilo nikakvog kontakta, nisam ga ni očekivao, ipak sam odrastao u Bosni i Hercegovini… To je realnije bilo. Pratio sam utakmice Bosne i Hercegovine svih ovih godina, naročito one historijske kvalifikacije prije deset godine kada se izborio plasman na Svjetsko prvenstvo. Baš sam se s ocem prisjećao kako su se tad gledale utakmice kod prijatelja, kupovali dresovi Džeke, Misimovića, a nosio sam čak i zastavu u školu nakon tog velikog uspjeha. I da nakon toga sad, kao, čekam da me pozove Kanada… Nije mi palo na pamet to – poručio je za Reprezentacija.ba portal novi špic Zmajeva. 

(Reprezentacija.ba)