Od transfernih priča koje su ovih dana prisutne u medijima, a mogle bi se odigrati u ljetnom ‘mercatu’, zanimljiva je ona o mogućem povratku Mateja Delača u Premijer ligu Bosne i Hercegovine.

Delač je bio dio sjajne generacije Sarajeva koja je u sezoni 2013/2014. osvojila Kup i potom godinu kasnije naslov prvaka naše zemlje, a nakon što je u karijeri “pola Evrope” prošao, mir je našao u danskom Horsensu s kojim bi se ovog ljeta mogao rastati.

Direktorica Sarajeva Ajla Alimanović je, saznajemo, već u nekoliko navrata razgovara sa 30-godišnjim golmanom rođenim u našoj zemlji, a da postoji interes nije demantirao ni on sam u razgovoru za Reprezentacija.ba portal. No, krenuli smo najprije od Danske. Do sada se ni u jednom klubu nije zadržao kao u Horsensu…

TREBAO MI JE MIR

– Već peta godina u Horsensu, nije malo, ali trebala mi je mirnoća. Kada sam tek stigao ovdje, potpisao sam ugovor na dvije godine, da bi mi nakon pola godine ponudili da produžimo saradnju na još pet. U toj situaciji mogao sam i oklijevati, čekati da se pojavi nešto bolje i slično, ali nisam. Prihvatio sam odmah jer, kažem, želio sam mir. Pogotovo nakon što sam u međuvremenu dobio i dijete, priča Delač na početku razgovora.

Puno toga je Delač prošao na svom fudbalskom putu. Zanimalo nas je i kakav se fudbal igra “tamo gore”.

– Fizički je zahtjevan, ali liga kao liga općenito je jako dobra, pogotovo za mladog igrača. Stadioni su uređeni također, većinom su puni. Na utakmice Horsensa prosječno dolazi četiri hiljade ljudi, mada ako uzmemo u obzir Kopenhagen, Brondby ili Midtylland, oni su priča za sebe. Oni imaju još brojniju vojsku navijača. Ali, opet ne mogu se usporediti s onima na našim prostorima.

Za Dansku kao zemlju ima samo riječi hvale, liga je po jačini između belgijske i nizozemske, a zarada – pristojna.

– U Danskoj je milina za živjeti, uređena je zemlja, a i mirnije je sve nego kod nas. Nije baš ‘ajmo kafu ovdje, ajmo ondje’. Neću reći da sam za ovih pet godina naučio perfekt da govorim njihov jezik, ali iz respekta prema klubu učio sam i mogu reći da govorim pristojno, mada mi skoro i ne treba. Svi manje-više znaju engleski. Plaće? Izuzmemo li ove klubove iz vrha, nisu to sad bajni ugovori, ne možeš ni Sarajevo usporediti s nekim klubom iz donjeg dijela tabele, no može se živjeti pristojno. Uostalom, da nije tako, ne bih ni ostao toliko dugo ovdje.

Sa Horsensom ima ugovor do 2025. godine, ali i klauzulu da može otići ukoliko izrazi želju.

– Da li ću ostati i otići, ne znam, niti bih volio komentarisati to u ovom trenutku kada sezona nije još gotova. Sve je otvoreno.

JA VOLIM SARAJEVO, SARAJEVO VOLI MENE

Ipak, nije demantirao medijske napise da ga u svojim redovima ponovo želi Sarajevo.

– Interes… Ne znam kako bih to prokomentarisao, ima sigurno nešto, ali to nešto nije više od interesa. Bez obzira na cijelu ovu priču koja se pojavila u medijima, uvijek sam govorio da je period u Sarajevu za mene jedan od najljepših u karijeri, uzeli smo i dva trofeja… I kada smo igrali prijateljsku utakmicu protiv Sarajeva u Turskoj, baš su me lijepo dočekali, poklonili mi dres. Ja volim Sarajevo, Sarajevo voli mene. Govorio sam ranije da ću se možda jednom vratiti, a da li će se to na kraju desiti, ko zna. Fudbal je nepredvidiv.

Na društvenim mrežama podijelio je danas uspomenu iz vremena dok je bio u Chelseaju. Kaže kako su i u Danskoj neizbježna pitanja o vremenu na Stamford Bridgeu.

– Pitaju me često kako je bilo u Chelseaju, pogotovo ovi mlađi saigrači, zanima ih kakvi su treneri, igrači, koliko rade dodatno… Ma, dobro, to je normalno. I mene je to nekada sve zanimalo. Za mene je taj period u Londonu svakako jedna lijepa uspomena koje se rado prisjećam. Imao sam priliku da radim s najvećim trenerima i igračima, podvukao je Matej Delač na kraju razgovora za Reprezentacija.ba portal. 

(Reprezentacija.ba)