Sa Admirom Vladavićem nije teško doći do zanimljive priče. Osim što se radi o čovjeku iza kojeg je odlična karijera tokom koje je igrao u inostranstvu i za reprezentaciju Bosne i Hercegovine, također je i neko ko se ne libi reći ono što misli, poznat je po stavu ‘što na umu, to na drumu’, iako ga je to u mnogo navrata znalo i koštati.
Danas u 41. godini Vladavić je i dalje aktivan na sportskim terenima. Za dušu igra u Bjelopoljcu gdje je paralelno trener i koordinator omladinskog pogona, ali i dalje je vezan za svoju prvu ljubav – Velež. Upravo su i posljednja dešavanja vezana za mostarski klub bila i povod razgovora za Reprezentacija.ba portal.
– Na početku sezone najavljeno je kako će se ‘rezati’ plate, što se i desilo, a dovedeni su igrači od kojih je rijetko ko dostojan dresa Veleža. I do finala Kupa se došlo na mišiće. Sezonu su pratile smjene trenera, otišao je Dudić, pa došao Osim s kojim su se također razišli, pa se pravio teren… Svašta je bilo. Na kraju kada se sve to uzme u obzir, finale je maksimum za ovaj tim. Ako bih nekoga morao da istaknem od fudbalera, onda je to Nermin Haskić, svaka čast tom momku. Najbolji je strijelac i uz sve to, svaki put bi se vraćao da pomogne odbrani. Jedan je od motora ove ekipe, kaže Vladavić.
Korektna utakmica između Veleža i Zrinjskog zakuhala se u sudijskoj nadoknadi kada je došlo do verbalnih okršaja igrača dvaju klubovu, a s tribina gdje su bili smješteni ‘Red Army’ uletjele su stolice, boce… Sliku finala pokvario je također i to što su navijači Zrinjskog okrenuli leđa za vrijeme intoniranja himne.
– Mislim da ovo niko nije rekao, vjerovatno zbog toga što ne smiju, ne znam… Ali, pošto političari ulaze u sport, moram i ja u politiku. Da sam bio na mjestu Nikšića ili Konakovića koji su na vlasti i koji su nosili Veležov šal, čim su vidjeli da se ne poštuje himna, trebali su ostati i napustiti stadion. Ili jednostavno tražiti da se navijači Zrinjskog odstrane. Himni države u kojoj živiš, čiji Kup igraš, da ne nabrajam dalje, okrenuti leđa? To je šamar i našem fudbalu i politici i svim ljudima koji su vezani za ovu zemlju. Osudio bih i bacanje stolica s tribina. Red Army su kao navijačka grupa uvijek bili 12. igrač Veleža, nije to njihovo djelo, to je djelo pojedinaca. Neka njima ide to na obraz.
Danas u Veležu, dodaje, nema naročito mnogo ljudi koji su iz fudbala. Slika je to koja je mahom prisutna i u drugim klubovima, a zbog toga se, Vladavić smatra, ne mogu ni očekivati novi merzići, škaljići…
– U fudbalu je danas kao na vlasti, dođeš, iskoristiš momenat i odeš. U Željezničaru danas imaš sedam-osam fudbalera koje su oni napravili, mi ovdje tek dvojicu, Šikala i Zvonića. Neka mi oprosti neko ako sam ga izostavio. Moraju ljudi da shvate da Velež nije Velež bez djece grada i Hercegovine, a onda će reći – nema talenata. To je izgovor zato što ne žele dugotrajan proces, jer im to ne odgovara, a sve zato što imaju mandat kojim su vezani. Zato koriste momenat. U Mostaru ima preko 20 škola fudbala, zar se ne može sjesti s ljudima koji to vode, pa da se Veležu danas-sutra daju najbolja djeca? Nema komunikacije. Uz sve to, čast pojedincima, danas u omladinskom pogonu nemaš ljude ni koji su iz fudbala, da su napravili nešto. Kako ćeš onda i očekivati igrače, pita se nekadašnji fudbaler Željezničara, Salzburga, Žiline…
Ističe i kako ne misli da je on taj koji treba biti u Veležu. Sve što govori, govori zato što taj klub voli, a ujedno je i fokusiran na svoj sadašnji posao.
– Spojio sam ugodno s korisnim. Igrač sam i trener u Bjelopoljcu, vodim brigu i u omladinskom pogonu. Uglavnom, zadovoljan sam, imamo i pristojne uslove za rad i razvoj djece, fino je posloženo, a niko mi se i ne miješa u posao. U kakvoj sam formi? Haha, obzirom koje su godine, nije loše. Zabio sam desetak golova, skoro i hat-trick, nije loše. Više je to igranje onako za dušu. Prihvatili su me dobro momci, imamo u klubu porodičnu atmosferu, a volio bih i da naredne godine pokušamo napasti i viši rang. Vidjet ćemo, riječi su Vladavića na kraju razgovora za Reprezentacija.ba portal.
(Reprezentacija.ba)
