Mirza Trbonja, dugogodišnji prijatelj Edina Džeke, inače sportski radnik i nekadašnji novinar, prisjetio se davne 2005. godine i njegovog doživljaja odlaska Dijamanta iz BiH u bijeli svijet.

“Sjećam se jedne prilike kad smo šetali gradom, išao sa njim da kupi neke tene, i govori mi, negdje baš kod katedrale, da bi mogao u Gent ili Genk (ne znam ni ja) ili u Teplice ali da ide na posudbu negdje u drugu ligu.

Rekoh mu tad ma kakva Češka, ko još ide tamo. Sreća pa pojma nisam imao. Meni samo žao bilo što ide iz Želje. Volio sam da je ostao još tu. Nedugo nakon toga riješi se sve i on odluči da ode u tu Češku. I dalje sam skeptik bio, šta će u Češkoj.

Na dan kad mu je avion letio trebao sam krenuti na more, sa rajom. Prvi put da vozim na more. Ipak, odložih more za jedan dan a raja odoše, morao sam ispratiti druga, a ja ću sutra sam pa šta Bog da.

Sjećam se uplakane Belme, zabrinutog Mide i ponosne Merime koji ga šalju Bog zna gdje i Bog zna kome.

Taj dan sam došao na aerodrom jel sam bio uvjeren, iako sam i dalje sumnjao u tu Češku, da je otišao i da se neće tako brzo vratiti kao neki što su se brže vratili nego što su otišli.

Tada sam vjerovao da će upravo on biti taj koji će konačno napraviti nešto više, da će se za njega čuti ne samo na Balkanu nego po cijeloj Evropi.

Sada je u finalu Lige prvaka. *ebo te, finale Lige prvaka. Nešto o čemu je maštao dok smo piljili u play station, dok je gutao prašinu šljake na Grbavici, dok se borio za mjesto u prvoj postavi Želje…

Nikad nisam prestao sumnjati u njega kao ni sada kada čvrsto vjerujem da će podići i onaj klempavi pehar

Jedan jedini Edin Džeko” napisao je Trbonja.

(Reprezentacija.ba)