Mirsad Baljić ne pojavljuje se često u medijima. Član slavne generacije Željezničara, koja je 1985. stigla do polufinala Kupa UEFA, penzionerske dane provodi u Švicarskoj u kojoj je kao igrač ostavio također veliki trag. Sa Sionom je svojedobno bio i šampion.

Fudbalski genije sa Grbavice je, reći će oni stariji, bio ispred svog vremena. Kao lijevi bek igrao je podjednako dobro i u odbrani i u napadu, zabijao je majstorske golove, a voljeli su ga i zbog toga što je raja. Kao takav za novinare je uvijek bio odličan sagovornik. Možete ga pitati za sve. Mirsad Baljić jedan je od onih koji žive za Bosnu i Hercegovinu.

– Pratim li fudbal u BiH? Kako neću, moj prijatelju, sve pratim… Odmah da budem iskren, ne sviđa mi se ovo što se dešava u Želji, mislim prije svega na promjenu trenera i dovođenje čovjeka koji nam nikako ne odgovara. To me nervira. Nama treba neko ko je ime, da zna…, neko kao što je u našem fudbalu Husref Musemić. Pa, bolje da su ostavili Mulalića, bezveze su ga smijenili, kaže legendarni Mirsad Baljić na početku razgovora za Reprezentacija.ba portal.

Danas je Željezničar tek na šestom mjestu na tabeli. Posljednji kiks protiv Igmana dodatno je umanjio šanse za plasmanom u Evropu.

– Mogli su bolje izabrati. Bilo je slobodnih trenera, počevši od Alispahića, Dudića koji je radio dobar posao u Veležu, pa do onih koji su se dokazali u omladinskom pogonu. I kažeš im, imaš još tri utakmice do kraja, ako ne izboriš plasman u Evropu, hajmo. Nije ovo Travnik da predsjednik dovodi trenera koji je Travničanin kao i on… U našem fudbalu generalno su najveći problem finansije. Ružno će zvučati, znam, ali ne mogu nikako shvatiti da je, recimo, Široki Brijeg ispred Željezničara. Posebno poredeći to mjesto sa našim glavnim gradom. Pomaže li ko našim velikanima?, pita se Baljić čiji je sin Omar također jedno vrijeme igrao na Grbavici.

Dosta je burno bilo nakon posljednje utakmice. Kada je sudija Sabrija Topalović odsvirao kraj, došlo je do obračuna njega i defanzivca Edina Cocalića koji, kao i ostali saigrači, nisu bili zadovoljni dijeljenjem pravde. Baljić rješenje vidi u – VAR-u.

– Veliki je pritisak i na sudijama, nije ni njima lako, ali idealan za ovakve države poput naše je taj VAR. Kome nešto nije jasno, idemo pogledati i završeno. Puno bi to olakšalo svima.

Za Baljića se vežu razne priče, a jedne prilike je rekao da je on jedan od prvih igrača na svijetu koji je počeo koristiti čuveni dribling “bicikl”. Poznat i po nadimku “žvaka” jer ju je nije vadio iz usta ni na jednoj utakmici. Nakon završetka karijere bio je u prilici i da se vrati na Grbavicu.

– Bilo je to vrijeme nakon rata. Skoro smo sve dogovorili, imao sam želju da pomognem, ali u jednom trenutku sam ‘prikočio’. U razgovoru s ljudima koji su dobro poznavali situaciju u klubu rekao sam sebi kako to nije za mene. Bilo je puno nejasnih stvari, od ugovora pa nadalje, a zna se i da sam dugo u državi u kojoj je sve pod konac. Na kraju je, eto, ostalo na tome. Željezničar i dalje volim najviše na svijetu.

Za bivšu Jugoslaviju ga nismo pitali, ali jesmo za reprezentaciju Bosne i Hercegovine. Drago mu je što je Faruk Hadžibegić na mjestu selektora.

– Smjena je generacija, dosta je tu novih fudbalera, a ovi stariji poput Džeke i Pjanića već su itekako u godinama. Zamislite sad kako je jednom Džeki kada u 37. ima prvenstvo, Ligu šampiona i na to sve dođe igrati za reprezentaciju. Divim mu se. Neće biti Hadžibegiću lako, ni grupa nije jednostavna, ali moramo biti optimistični. Nama sada najviše nedostaje ono što Hrvatska ima. Kada vidim kako njihovi igrači ginu… Melju fizikom. Mi čim gol primimo, svi stanu. To nam je najveći problem, ističe Baljić za Reprezentacija.ba.

Na kraju razgovora kazao je kako se i danas čuje sa brojnim fudbalerima iz svoje generacije, najviše sa Harisom Škorom, bivšim saigračem iz Željezničara i Zuricha. 

(Reprezentacija.ba)