Među 25 sudija u Austriji jedini “stranac” je Arnes Talić. 28-godišnjak čiji je otac rodom iz Bosanske Dubice, a majka iz Cazina, ove sezone već je samostalno dijelio pravdu na četiri utakmice u tamošnjoj Bundesligi i ubraja se među arbitre pred kojima je svijetla budućnost. U prilog tome svakako idu i ocjene zbog kojih u posljednje vrijeme sve češće dobija priliku na velikoj sceni. 

Sve je, priča u razgovoru za Reprezentacija.ba portal, počelo spontano. Maštao je o tome da postane fudbaler, trenirao je u akademiji Red Bull Salzburga, ali zbog učestalih povreda otac mu je savjetovao da krene njegovim putem… 

– Bio sam do 14. godine u Red Bull Salzburgu, maštao sam kao i sva djeca da budem profesionalni fudbaler, ali nisam tamo dugo ostao, zbog povreda otišao sam potom u stariji SAK 1914. Bio je to amaterski nivo. Bilo mi je jasno da kao igrač neću napraviti karijeru i morao sam već gledati šta i kako dalje. Otac koji je iz hobija sudio utakmice nagovorio me da se prijavim za tečaj za suca. Pomislio sam, zašto da ne, moći ću sebi dodatno zaraditi kao student ni ne sluteći da ću jednog dana suditi u najjačem rangu – priča nam Talić dok se vraćao iz austrijske prijestolnice gdje je bio delegiran za meč Austrije Beč i Klagenfurt. 

Sedam godina mu je trebalo da napreduje do Bundeslige. 

– Moja prva utakmica je bila 10. aprila 2011. u Bergheimu kada sam sudio klincima do 12 godina. Sjećam se kao da je jučer bilo. Nije bilo jednostavno jer kao neko ko se bavio fudbalom kao igrač nisam navikao gledati utakmicu iz druge perspektive. Formula uspjeha? Rad, rad i rad. Put nije bio lak, uložio sam puno truda i vremena kako bi se razina znanja proširila, a to radim i dalje. Postavio sam sebi ciljeve koje želim ostvariti. 

Uzora u fudbalskom svijetu vidi u srbijanskom arbitru Miloradu Mažiću, a otkrio je i koje su najveće “mane” posla koji radi. 

– Teško je pogotovo sada kada je na sceni VAR. Skoro sam svjedočio jednoj sceni da sudac nije dosudio očigledan crveni karton već u drugoj minuti i morao je taj uteg nositi kroz čitavu utakmicu. Pritisak je to. Mi baš zbog toga imamo mentalne treninge kroz koje nas pokušavaju pripremiti za takve slučajeve, da ostanemo jaki, jer utakmica ne traje pet već 90 minuta. Pogriješiš, ideš dalje… Najteže su te greške koje utječu na rezultat, tipa crveni karton ili penal, a tamo neki faul koji nisi dosudio poslije niko neće ni spomenuti. Od svih sudaca uzora vidim u Mažiću kojeg sam imao priliku i upoznati. Mentalitetom mi je najbliže, pratio sam ga dugo, a dao mi je i dosta korisnih informacija. 

Kao neko čije prezime završava na “ić” nije mu bilo lako uspjeti u Austriji. Iako je tu rođen. Ipak, ponosan je na svoje porijeklo.

– U Bosnu i Hercegovinu idem godišnje i po šest puta. Okej, rodio sam se u Austriji, odrastao sam ovdje, ali mnogo me vuče tamo. Često sam se u poslu koji radim susretao i sa ‘našim’ igračima. Skoro sam sudio Gazibegoviću, poznajemo se od ranije jer je i on iz Salzburga, a dobar sam i sa Dedićem. Dođe često u moj restoran Amici. Ranije sam isto sudio i prijateljske utakmice Spahiću, Kolašincu… Sa Sejom sam se ispričao baš, tada je bio u Schalkeu, bilo je i njemu čudno otkud sada da jedan Bosanac sudi (smijeh). Nije to baš česta pojava. 

Posao fudbalskog suca nije jedino ono čime se bavi.

– Mogao bih živjeti i od sudijskog posla, zaradi se pristojno, ali sve zavisi šta ko želi. Ako hoćeš više u životu, onda moraš i raditi više. Ja pored radim u osiguravajućem društvu i držim restoran. Plan mi je da stabilizujem svoju karijeru u Bundesligi, a do 30 godine vidim se i kao sudac sa FIFA značkom. Mislim da ću uspjeti o tome.

Reprezentacija.ba kao medij mu znači puno.

– Moram za kraj reći da vrhunski vodite portal Reprezentacija.ba. Iako je većina posjetilaca iz BiH, mislim da posebno sva dijaspora uživa u tome što objavljujete. I ja spadam među zadovoljne čitaoce koji uvijek dobiju redovne i provjerene informacije o našem fudbalu prvenstveno – poručio je mladi i ambiciozni Talić na kraju razgovora za Reprezentacija.ba portal.

(Reprezentacija.ba)