Nakon iznenadne smjene Edisa Mulalića na Grbavici se nije dugo tragalo za nasljednikom. Prva želja Plavih je bio Feđa Dudić čiji su zahtjevi na kraju “ohladili” rukovodstvo kluba, a iako su menadžeri nudili brojna imena iz Bosne i Hercegovine i regiona, izbor je pao na Nermina Bašića pred kojim je težak posao u narednim mjesecima.
Ko je Nermin Bašić? Iako godinama veoma mlad (38), uz kontinuiran rad i ulaganje u obrazovanje iza sebe ima već podosta trenerskog posla. Krenuo je od nule. Pažnju na sebe najprije je skrenuo kada je kao “no name” trener 2013. preuzeo Metalleghe iz Jajca u trećem rangu i tri godine kasnije s istim klubom u Premijer ligi pobjeđivao Sarajevo, u to vrijeme je bio i najmlađi vlasnik UEFA Pro licence među bh. trenerima, a kasnije će, na krilima tog uspjeha, dobijati šansu i u drugim klubovima. Prvo u sadašnjem Tuzla Cityju, pa u inostranstvu gdje je Draganu Joviću asistirao u Angoli i Egiptu te potom samostalno radio u Sloveniji.
Često će danas reći kako je zbog fudbala mnogo izgubio i da trener nikada ne bi ni postao da je znao kroz kakve će barijere morati proći. Nakon posljednje epizode u Sloveniji razmišljao je i da prekine karijeru, ali onda je stigao poziv koji je čekao dugih 18 godina. Poziv velikog kluba. Intervju koji je dao za Reprezentacija.ba portal prvi je otkako je sjeo na užarenu Željinu klupu.
KLUB KOJI ODGOVARA MOM KARAKTERU
– Prije Željezničara sam imao još tri ponude iz Premijer lige, ali nisam imao energiju i entuzijazam koji inače imam, zbog toga sam otišao na Bali da se odmorim od svega. Na kraju se pojavila opcija za Željezničar i sve se okrenulo. Znate, kada radite 18 godina za taj neki veliki klub, onda nema kalkulacija ni straha. Rekao sam sebi, idem dati sve od sebe, pa šta bude. Ja sam dijete iz radničke porodice, to je klub koji mom karakteru odgovara, znam kroz šta sam sve prošao. Prve impresije? Kada sam tek došao i kada sam vidio kako su me primili predsjednik, direktor…, svi, osjećao sam se za tih 10 minuta kao da sam tu 10 godina. To mi je jako bitno – kaže Nermin Bašić za Reprezentacija.ba portal.
Bašić je na debiju poražen od aktuelnog prvaka Zrinjskog. Zamjerio je igračima “ho-ruk” igru, igru bez osnovne taktike, međutim svjestan je i kako u ovoj situaciju nema mnogo vremena da mijenja stvari.
– Malo je to ružno prokomentarisano. U prijevodu, to je skandinavski fudbal bez puno kontrole, što nije po mom ukusu, uvijek težim ka tome da kontrolišemo protivnika, da imamo loptu u svojim nogama. Trener sam koji je veoma kreativan, čije ekipe igraju tri-četiri formacije, ali isto tako sam svjestan i da u ovom kratkom vremenu nemam vremena raditi na tim stvarima pretjerano. Ni ekipa nije mentalno spremna za to. Moramo se ‘fajtati’ za rezultat, igrati samo na to, kako bismo olakšali i navijačima i upravi koja radi sjajan posao. Imao sam jučer sastanak sa igračima. Uvjerio sam se da su to fantastični momci, a raduje me što je u svlačionici kombinacija mladosti i iskustva. Ovdje ima igrača koji mlađe mogu usmjeriti, igrača koji su prošli puno toga, imali velike karijere.
ZBOG ŽELJE “DETOX” OD DRUŠTVENIH MREŽA
Po dolasku na Grbavicu je, zanimljivo, odlučio da više neće koristiti društvene mreže.
– Željezničar se razlikuje od svih klubova koje sam dosad vodio. Kada si u jednom velikanu, odjednom si mnogo više pod lupom, dolaze ljudi na trening, zanima ih kako radiš, šta radiš… Dobio sam i brojne poruke kada sam tek došao. Ljudi mi daju podršku i vjeruju da mogu nešto napraviti, ali su i svjesni da to neće ići lako, što mi je bitno. Kako bih se maksimalno posvetio poslu odlučio sam i da se distanciram od društvenih mreža jer ne želim kao drugi treneri upasti u zamku negative. Ogroman je to pritisak. Drugi ljudi će od sada voditi brigu o mojim profilima.
Igračku karijeru je prekinuo s 22 i već sa 27 je radio u Premijer ligi BiH vodeći Travnik. Ulaskom u trenerski svijet iz korijena je promijenio i svoj život, a zbog fudbala je, priznaje, ispaštala i porodica.
– Gdje god sam radio, ponašao sam se kao da vodim Barcelonu ili Real Madrid, totalno sam se posvetio fudbalu i skoro sve zanemario. Brak sam na kraju izgubio, nije se mogao sačuvati, pogotovo uz život koji sam vodio. U životu sam tri kredita digao da bih mogao ići na svjetske seminare. Jednostavno, želio sam dati sebe 200 odsto u posao, takav sam. Ponekad sam se i pitao čemu sve to, je li vrijedno bilo, pogotovo jer se to ne cijeni. Bio sam skoro odlučio da se posvetim biznisu i ‘zaledim’ trenersku karijeru na četiri-pet godina, ali kroz Željezničar sada dobio sa jednu novu snagu, iako nisam očekivao da ću morati čekati ovako dugo da preuzmem jedan veliki klub. Uvijek bi se pričalo da sam mlad, iako 18 godina radim, a vani kako god – stranac. Zbog svega toga ne bojim se danas izazova. Sanjam da stanem pred navijače. Jako puno sam dao za ovo, vjerujem da će mi se vratiti to, a ako se i ne vrati želim da pogledam i sebe i navijače u ogledalo i da znam da sam dao maksimum svoj.
ĆIRINE RIJEČI MNOGO POMOGLE
U počecima veliku podršku dao mu je i pokojni Miroslav Ćiro Blažević koji ga je proglasio svojim nasljednikom (obojica su Travničani, op.a).
– Budući da nisam imao igračku karijeru i da nisam bio ime, jako puno su mi značile te njegove riječi na početku karijere. I dok je u Bosni i Hercegovini bilo normalno da neki već sa 27 godina vodi prvu ekipu, u svakoj drugoj državi od toga bi se pravile priče. Te Ćirine riječi su smanjile brojne opstrukcije, a meni dale vjetar u leđa. Kasnije sam se s njim znao i konsultovati kada bi bilo nedoumica oko ponuda, da li prihvatiti nešto ili odbiti. Mnogo sam mu zahvalan.
Na naslov prvaka Željezničar čeka od sezone 2012/2013. Posljednjih godina dominira Zrinjski, a Bašić objašnjava i zašto.
– Njihova tajna je u kontinuitetu. Danko Šuletna je tu već zadnjih deset godina, a u tom periodu u rukovodstvu možda su promijenili tri ili četiri čovjeka. I znatno je manji pritisak javnosti za sve ono što se dešava u klubu, imaju mir, nemaju finansijske probleme da strepe hoće li se ugasiti i hoće li uspjeti vratiti dugove. Igrača kada dovedu, ne očekuju da će u pet utakmica bljesnuti i zabiti 20 golova. Sve su to faktori koji imaju veliki utjecaj na ovaj današnji Zrinjski. Radeći u Sloveniji uvjerio sam se koliko ‘odskaču’ igrači s hrvatskom školom fudbala koje oni dovode. Mi se trebamo zapitati gdje naš fudbal ide, od tog omladinskog pogona, do samih uslova i rada. Treneri jedva preživljavaju, kroz život s platicama idu, a zahtjeva se sve i svašta. Dok maštamo o tome da budemo svjetski prvaci, još uvijek se bavimo loptama i rekvizitima, poručio je Nermin Bašić na kraju razgovora za Reprezentacija.ba portal.
(Reprezentacija.ba)
