Sigurno najpoznatiji rođeni Travničanin, nakon Ive Andrića, barem u modernom vremenu bio je Miroslav Ćiro Blažević.

Njegovi sugrađani odužili su mu se, između ostalog, oslikavanjem jednog zida njegovim likom i njegovim citatom.

“Ja sam sa velikim ponosom, velikim dostojanstvom se falio uvijek da sam iz Travnika” piše na ovom djelu koje bi se moglo svrstati u murale.

Oslikani zid nalazi se iza crkve sv. Ivana Krstitelja u Travniku.

Ćiro Blažević je rođen 10. februara 1935. godine u Travniku. U igračkoj karijeri nosio je dresove Travnika, Dinama, Lokomotive, Sarajeva, Rijeke, Siona i Moutiera.

Trenersku karijeru počeo je 1968. godine kao šef švicarskog Veveyja, a samo su mu trebale dvije godine za osvajanje prvog trofeja. U Švicarskoj je bio i selektor.

Sa Dinamom je osvojio titulu prvaka Jugoslavije 1982. godine. Prvi pehar za Dinamo nakon 20 godina suše.

Ćire se kod nas najviše sjećamo iz dana kada je predvodio reprezentaciju BiH. Od jula 2008. do decembra 2009. godine bio je na čelu Zmajeva i reprezentaciju iz najveće krize doveo do jedne od najljepših faza u njenoj povijesti.

Vodio je reprezentaciju do prvog baraža od njenog nastanka, alij još važnije od reprezentacije BiH stvorio brand koji je bio simpatisan na svakom pedlju BiH, ali i regije.

Jedan od najvećih trenerskih uspjeha mu je sasvim sigurno treće mjesto na Svjetskom prvenstvu 1998. godine sa Hrvatskom. Nakon toga FIFA ga je proglasila najboljim trenerom na svijetu, a on je znao dodati:

“Naravno da sam najbolji. Možda Capello ima više titula, ali on da je krenuo iz Travnika, ne bi ni do Turbeta dogurao”.

U BiH je još vodio tuzlansku Slobodu.

2018. godine bio je u konkurenciji za trenera FK Željezničar. “Samo se vi odlučite za mene, sa mnom ćete najlakše oko novaca se dogovoriti” poručio je Ćiro Blažević tada predstavnicima Želje koje je zanimalo da li je preskup za njihove planove.

(Reprezentacija.ba)