Bivši bh. trener Senad Kreso za Reprezentacija.ba portal komentariše trenutna dešavanja u našem fudbalu.

“Fudbal naše gore list.

Za manje od mjesec dana počinje naša Premijer liga BiH, a za dva mjeseca počinju kvalifikacije za EP 2024. Što se tiče naše najbolje reprezntativne selekcije fokus je na novom-starom selektoru Faruku Hadžibegiću.

Velika su očekivanja od naše selekcije u kvalifikacijama za EP 2024. Nista manje neće biti zanimljivo (daj Bože i više kvalitetno nego ranije) takmičenje u PL BiH, kako za vrh tako i za opstanak.

Kao pokazatelj stanja fudbala u nekoj zemlji mogu biti FIFA i UEFA tabele gdje su zemlje rangirane na osnovu sakupljenih bodova (pobjeda, neriješeno, poraz) i to kroz reprezentativne rezultate i rezultate klubova u internacionalnim takmičenjima.

Na FIFA listi koja je ažurirana u decembru 2022. godine BiH je na 57. mjestu. U poređenju sa bivšim republikama Jugoslavije bolji smo od Slovenije (62.), Sj. Makedonije (65.), Crne Gore (69.) i Kosova (107.). Srbija (29.) i Hrvatska (7.) imaju znatno bolje pozicije.

U kvalifikacionoj grupi za sljedeće EP po poretku UEFA liste slabiji smo od Portugala (9.) i Slovačke (54.), a bolji od Islanda (63.), Luksemburga (92) te Lihtenštajna (198.).

Sto se tiče klupskog takmičenja tu također ne stojimo sjajno jer koeficijenti klubova temelje se na rezultatima klubova u evropskim takmičenjima. Rezultati koje naši klubovi postižu izlaskom na evropsku scenu nisu ni blizu skromnih očekivanja.

Po UEFA klupskoj listi mi smo na 41. mjestu i ako se uporedimo sa zemljama u našoj kvalifikacionoj grupi za EP 2024 bolji smo od Islanda koji je 48., zatim Luksemburg (42.), a slabiji od Lihtenštajna (34.), Slovačke (27) te Portugala (7.)

Usporedba sa republikama bivše Jugoslavije: Srbija (11.), Hrvatska (19.), Slovenija (31.) i Kosovo (33.) su bolje od nas. Sj. Makedonija (52.) i Crna Gora (54.) su slabije od nas.

Kvalitet fudbal u našoj PL je upitan. Zreo je za duboku analizu koja bi morale dati smjernice i ukazati na nove pravce koji vode ka temeljitim promjenama.

To nije ostvarivo u kratkom periodu a znajući naše “sportske radnike” po klubovima (a i Savezu ) i njihovo (ne)znanje i nestrpljivost teško ćemo na “zelenu granu “.

Treneri (pod pritiskom nerealno zacrtanih klupskih planova) teško daju šansu (ili dovoljnu minutažu) mladim fudbalerima koje je odgojila njihova akademija. Postizanje zacrtanih rezultatata “preko noći ” je prioritet koji “tjera” trenera da što bezbolnije prođu dajući šansu mladom fudbaleru.

Pripritet su stariji i iskusniji i često istrosšeni fudbaleri dovedeni od strane sportskih agenata. Neko tu vidi interes koji na kraju “puca”preko leđa trenera.

Vlasnici klubova, klupska rukovodstva, jednostavno nemaju osjećaj i strpljenje za dugoročniji plan koji će polučti željeni rezultat. Sve se svodi na česte promjene trenera i svako 6 mjeseci najmanje 30 do 40% novih igrača u rosteru.

A zadnji mlad,”gotov igrač” iz bh. fudbalske stvarnosti koji je ponikao na domaćem tlu i to u postratnom periodu (!!!???) i postao svjetska klasa igrajući uspješno zadnjih 15 godina po najboljim evropskim klubovima je EDIN DŽEKO.

Naravno, ima ih još koji su se “probili” igrajući u slabije kvalitetnim ligama Evrope Tu isključivo mislim na igrače ponikle u našim klubovima zadnjih 15 godina i koji su napravili karijeru vani, u Evropi. Međutim, samo je Džeko taj koji je postao svjetska klasa.

Nikada više trenera sa svim vrstama trenerskih licenci, fudbalskih akademija po klubovima, bezbroj škola fudbala, relativno dobro organizovana omladinska takmičenja, razne vrste fudbalskih turnira, a mladih kvalitetnih igrača za seniorski sastav ili za “izvoz” vrlo malo.”

(Reprezentacija.ba)