Ime Zorana Rendulića nije pretjerano poznato ljubiteljima fudbala u našoj zemlji. Malo je poznato da je trener juniora Crvene zvezde, svojedobno i igrač Grenoblea, zapravo Sarajlija i da je prve fudbalske korake napravio na Željinoj Grbavici gdje je živio do crnih devedesetih u našoj zemlji.

Za njega u Srbiji danas kažu da je jedan od najperspektivnijih mladih trenera. Iako relativno mlad, itekako ima o čemu pričati, njegovo životno iskustvo je ogromno, ponajviše zahvaljujući igračkoj karijeri tokom koje je bio u Austriji, Kini, Južnoj Koreji, Kazahstanu i Francuskoj.

Razgovor je počeo pričom o rodnom gradu. I danas je, priznaje, vezan za Sarajevo.

– Već godinama sam u Srbiji, ali Sarajevo je moj rodni grad, svi znaju da sam zapravo Sarajlija. Odrastao sam na Grbavici. Otac me poveo na Željin stadion kada sam imao sedam godina, trenirao sam u njihovoj školi fudbala, to mi je bilo udaljeno praktički 200-300 metara od stana. Vežu me lijepe uspomene za to vrijeme. Danas na Romaniji imamo kuću, ne dolazimo toliko često, ali opet volim s vremena na vrijeme posjetiti Baščaršiju i mjesto odrastanja – priča 38-godišnji Zoran Rendulić na početku razgovora za Reprezentacija.ba portal.

Koliko može, prati i fudbal u našoj zemlji koji, po njegovom mišljenju, napreduje iz godine u godinu.

– Sviđa mi se što je liga zadnjih godina, da tako kažem, poštenija. Svako može svakoga pobijediti. Klubovi su u ekspanziji, liga je tvrda i nezgodna za sve trenere, ali bit ću iskren – volio bih se jednog dana tu okušati. Naravno, gdje drugo nego na klupi Željezničara, taj klub ima dušu, sjajne navijače…

Kroz karijeru igrao je u brojnih klubovima. Jedan od njih je i Grenoble za koji je potpisao ponajviše zahvaljujući Mehmedu Baždareviću koji je u to vrijeme vodio francuski klub.

– Baždarević me doveo kao mladog igrača. Nije bilo lako doći iz čačanskog Borca u Ligue 1, veliki je to skok, zbog toga se i nisam odmah uklopio. Mnogo veći su tamo napori. Već druge godine kada je sve polako došlo na svoje, mi smo, nažalost, ispali iz lige. Meša kao Meša, napravio je veliko ime u Francuskoj, raditi s njim bilo je veliko iskustvo za mene. I dan danas u radu koristim neke metode koje sam naučio upravo u Francuskoj.

Grenoble je u svojim redovima imao pravu balkansku koloniju. Uz Vitakića, Dimitrijevića, Cesara, tamo je bio i Kučuković, nesuđeni reprezentativac BiH, kojeg je u međuvremenu život odveo na “pogrešnu stranu”.

– U to vrijeme u klubu je bilo nekoliko nas iz bivše države, uvijek je bilo nekih doskočica, ali Baždarević je tražio da pričamo na francuskom. Nije dozvoljavao klanove neke i slično. Kučuković? Družili smo se tad, pročitao sam u novinama što mu se desilo… Bio je baš dobar igrač, fizički moćan, ali povrede su ga omele da napravi više.

U Grenobleu je bio i aktuelni selektor Maroka koji je napravio sjajan rezultat na Mundijalu, ali i Olivier Giroud. Meša Baždarević u tada mladom napadaču nije prepoznao kvalitet koji će kasnije milionima plaćati Chelsea, Arsenal, Milan…

– Ta poznanstva su nešto najljepše što fudbal može da donese. Kada je Giroud došao, iako mlad, mislio sam da će biti prvi napadač jer je plijenio pažnju okretnošću, snagom, lijevom nogom. Baš je bio specifičan i upadljiv. Ipak, na kraju se nije izborio. Insistirao je na tome da igra i vrlo brzo je otišao na posudbu. Je li sada Meša kriv ili ne, teško je govoriti, jer nije lako uvijek pogoditi hoće li neko biti igrač ili ne. Neko ranije sazrije, neko poslije. A neko ide u zaobilaznim putem. Sa Giroudom sam jedne prilike bio  čak i cimer. Pomagao mi je.

Prije nego što je došao u Crvenu zvezdu, Rendulić je još kao trener radio u IMT-u, Radu te Čukaričkom gdje je bio asistent. Još kao igrač je kaže znao da je ovo posao kojim se želi baviti.

– Nakon što sam završio karijeru počeo sam prvo u Čukaričkom, zatim sam vodio dva drugoligaška kluba i, evo, sad po prvi put i u omladinskom pogonu. S juniorima Crvene zvezde radim kao da su seniori. Već ih spremam na ono što ih čeka. Tržište je takvo i diktira da već poslije dvadesete igrač više nije mlad i sve su manji procenti za prodaju. Da ću biti trener, znao sam još kao igrač. Po vokaciji sam bio štoper i zadnji vezni, ispred sebe sam imao cijeli teren, igru, mogao sam dobro vidjeti šta se dešava i gdje su rupe. I, što je zanimljivo, defanzivci su pretežno bili i drugi veliki treneri – istakao je Rendulić.

Kao trenere od kojih je najviše naučio i uz koje je najviše napredovao izdvojio je, ipak, Vladana Milojevića i Miodraga Božovića Grofa.

(Reprezentacija.ba)