Malo je likova kao što je on u bosanskohercegovačkom fudbalu. Golmana još manje. Jednog dana kada karijeru završi Ibrahim Šehić će moći biti ponosan na sve ono što je napravio u karijeri koja je do sada bez ijedne mrlje, a u riznici ima i gotovo deset trofeja. Do svega toga došao je radom i strpljenjem maksimalno respektirajući sve one koji su bili u redu ispred njega.
Kao takav omiljen je bio gotovo svim trenera s kojima je radio. U njemu su vidjeli produženu ruku. Nikada se nije libio reći ono što misli i upravo radi toga razgovori s njim nikada nisu ni dosadni. Kontaktirali smo ga kako bismo razgovarali o najaktuelnijoj temi u bh. fudbalu koja se tiče izbora novog selektora. Ivaylu Petevu je ugovor istekao.
Svlačionica Zmajeva je dala signal da ne žele promjene. Saglasan je i kapiten Edin Džeko koji se u 36. godini i završnim kvalifikacijama ne želi navikavati na novog selektora. Šehić je vrlo otvoren po ovom pitanju.
– Iskren ću biti. Cijela ova priča oko selektora mi apsolutno nema smisla. Ako ćemo se vratiti na početak ere Peteva, dovoljno se prisjetiti da smo u tim prvim kvalifikacijama gotovo gradili jedan novi tim, imali smo najmlađu odbranu sa Gazibegovićem, Hadžikadunićem, Ahmedhodžićem, Ćivićem… Sve su to mladi momci, potrebno je vrijeme da se uigraju, dobiju samopouzdanje. Bilo je i dobrih stvari, u gostima nijednu utakmicu nismo izgubili, izvukli smo remi sa tadašnjim svjetskim prvacima… Na koncu uprkos svemu cilj nije ostvaren i da je tada donesena odluka da se nešto mijenja, mogao bih shvatiti, ali sada kada smo osvojili prvo mjesto u Ligi nacija, izborili baraž – ne mogu nikako. Nema razloga – stav je Ibrahima Šehića kojeg je iznio na samom početku razgovora za Reprezentacija.ba portal.
IGRAČI SU UZ PETEVA
Nije Šehić jedini koji je tek sada stao uz Peteva. Ranije su bugarskog stručnjaka javno hvalili Krunić, Džeko…, što je do sada bilo nezabilježeno.
– U reprezentaciji sam od 2008. godine. Svaki selektor je po nečemu bio poseban, donio je nešto, ali za Peteva mogu stvarno reći da je posvećen poslu 24 sata. Taktički je perfektan, priprema utakmice i snima protivnika do najsitnijih detalja. Kada ti igrači vjeruju, dođe i rezultat kad tad, a igrači znaju prepoznati jesi li taj ili nisi. Vidjeli smo iskrenost u njegovom radu, dao nam je samopouzdanje i uz sve to je dobar i čovjek. Za njega nema niko ništa loše da kaže.
Šehić veliki ugled uživa i u Turskoj. Nakon što je kapitensku traku nosio u Željezničaru i Erzurumsporu, sada je “vođa” i u Konyasporu u čije redove je došao u ljeto 2020. godine.
– Nije se lako izboriti za status u klubu, pogotovo kada si stranac, ali svi na kraju gledaju jedno – karakter. Očito su i u Konyasporu prepoznali koliko sebe dajem. Danas kada sam stariji pokušavam da sa svojim iskustvom pomognem mlađima, savjetima, znam tačno kroz šta prolaze i šta im sve sve vrti u glavi. Kroz karijeru naučio sam i jezike, pričam turski, njemački, engleski, pa i ruski, što mi je svakako od koristi.
Konyaspor je, priča nam, klub koji iz godine u godinu napreduje. Prošle sezone su čak bili i u borbi za naslov prvaka pored nekoliko znatno imućnijih velikana.
– Klub je vrhunski organizovan, ima gotovo 350 radnika, tako da sve štima. Odsjedamo u najboljim hotelima, čitav grad koji ima 2.5 miliona stanovnika živi za klub, a imamo i vrhunskog trenera. Nije to sve slučajno… Prošlu skoro cijelu godinu smo bili drugi na tabeli, borili smo se i za titulu, ali kasnije smo se suočili sa nesretnim situacijama i nismo uspjeli. Igrač koji je bio stub odbrane je nažalost poginuo, zatim smo jednog od najboljih veznih igrača prodali u Basakšehir… Uglavnom, napredak iz godine u godinu je evidentan.
Nedavno je s Konyasporom dolazio i u Sarajevo.
– Ta prijateljska utakmica sa Željezničarom je bila posebna za mene i Hadžiahmetovića, ipak smo ponikli na Grbavici, taj klub nas je lansirao i uvijek ćemo biti zahvalni. Drago mi je što smo na kraju uspjeli izdogovarati tu prijateljsku utakmicu na koju je došla cijela delegacija Konye kako klupska, tako i gradska, svi su uživali. Išli su i na ćevape. Bili su oduševljeni.
IMAO PONUDU GALATASARAYJA, ZVAO GA FATIH TERIM
Zanimljiva je priča da je prije potpisa za Konyaspor trebao potpisati za – Galatasaray.
– Da, tačno je to. Došao sam u Konyu da odradim ljekarske preglede i kada sam sve završio izašao sam pred bolnicu da sačekam prijatelje, a onda u jednom trenutku zazvonio je mobitel, na drugoj strani bio je Fatih Terim. Želio je da me dovede, nudio je ugovor na tri-četiri godine, trajali su ti pregovori, međutim na kraju sam promislio i odlučio da ne pogazim riječ koju sam prethodno dao ljudima iz Konyaspora. Takav sam. Ko zna kakva će nafaka biti nekada poslije. U odličnim sam godinama za golmana, ugovor mi ističe na kraju sezone i još uvijek ga nisam produžio, tako da ko zna…
Njegovo ime se prethodnih godina povezivalo i sa klubovima iz najjačih liga također.
– Tih ponuda je pogotovo bilo nakon nastupa s Qarabagom u Ligi šampiona. Bio sam blizu Genove, Parme, Getafea…, ali svaki put bi presudio pasoš. Kao stranac nisam mogao da potpišem za te klubove, oni su bili više opredjeljeni za nekog Evropljanina, jer nisu željeli da dodatno popunjavaju broj stranaca koje su već imali. I svaki put bi obično to bila kočnica. Na kraju opredjelio sam se za povratak u Tursku, volim ovu zemlju, a i sama liga je prezanimljiva. I što je još bitno, plata koju zarađuješ je neto, ne odbija ti se kao u većini drugih država u Evropi. Zbog toga je Turska privlačna i drugim fudbalerima – kaže za kraj za Reprezentacija.ba Ibrahim Šehić.
(Reprezentacija.ba)
