Jakov Medić, defanzivac St. Paulija porijeklom iz Čitluka, došao je na radar mnogih. Ugledni njemački časopis “Bild” već mjesecima sipa hvalospjeve na račun njegovih partija u Zweiti koje su zainteresirale i Stuttgart, ali i javnost u našoj zemlji koja se pita – može li igrati za Bosnu i Hercegovinu?
Svojim kvalitetama 193 centrimetra visoki fudbaler kultnog St. Paulija bi definitivno mogao doprinijeti Zmajevima. Da obuče dres naše zemlje nagovara ga i Nikola Vasilj s kojim dijeli svlačionicu u hamburškom klubu, no od posljednjeg kontakta prošlo je već godinu dana.
Je li u međuvremenu prelomio da li će se staviti na raspolaganje Petevu ili pak sanjati himnu “Lijepe naše”? Pitanja su to na koja je odgovorio odmah na početku razgovora za Reprezentacija.ba portal.
– Ja sam rođen u Zagrebu, tu sam odrastao, ali moj otac je iz Čitluka. Vezan sam jako za taj kraj, bio sam baš ljetos… Zbog porijekla imam pravo da igram i za BiH. Ipak, kontakt koji sam imao prošle godine je ujedno bio i posljednji, ljudi koji su nadležni znaju moju situaciju i moje mišljenje, mada ne bih o tome govorio u medijima. Zadržat ću za sebe, kaže nam Jakov Medić.
Nije teško zaključiti da je Mediću na prvom mjestu Hrvatska, što je, dodaje, normalna stvar.
– Znam dosta o reprezentaciji BiH, ponajviše preko Vasilja koji je tu već neko vrijeme, a poznajem i druge igrače. Ali, ipak to ne može uspoređivati s Hrvatskom u kojoj sam se rodio, odrastao… Ako me razumijete.
Za Vasilja s kojim dijeli svlačionicu u St. Pauliju ima samo riječi hvale.
– Odličan je dečko, pravi profesionalac, bori se maksimalno da uspije i zaigra u velikom klubu. Na dobrom je putu. Biti prvi golman u jednom njemačkom klubu je stvarno velika stvar, oni imaju vrhunske golmane… Ne sumnjam da ćemo ga ubrzo gledati u 1. ligi. Vjerujem u njega.
Medića nije bilo u sastavu za današnju utakmicu protiv Karlsruhera. Javio sam se iz Zagreba.
– Povrijedio sam rame prošlog mjeseca u derbiju protiv HSV-a, idem na terapije, biće to okej ubrzo sve. Jesam li zadovoljan sa svojim igrama? Pa, nisu baš na nivou kao prošle sezone, ali opet mogu i da budem zadovoljan. Teže je, došlo nam je puno novih igrača, drugačije se igra. Vjerujem da ću uskoro napraviti i neki iskorak. Piše se već svašta, ali za sada nema ništa konkretno. Fudbal je čudan, sve se može preko noći okrenuti, tako da…
Za Zweitu kažu da je “najjača druga liga na svijetu”.
– Ma, liga je baš interesantna. Evo, u subotu je moj St. Pauli igrao 4:4 protiv Karlsruhera, igra se baš otvoreno, mladi igrači mogu baš puno da napreduju ovdje. Po meni su Zweita i engleski Championship tu negdje. I liga se puno prati, dovoljno je vidjeti stadione, svi su puni, a i koji su tu sve klubovi. Kaiserslautern, Hannover, Fortuna Dusseldorf, Nurnberg… Mala Bundesliga.
Tokom karijere nije prošao škole zvučnijih imena hrvatskih klubova već je njegov put išao od Hrvatskog dragovoljca preko Zagreba, HAŠK-a, Istre 1961, Lučkog i Vinogradara sve do inostranstva.
– Često me pitaju za taj moj fudbalski put. Eto, u Hrvatskoj nisam ‘zapao za oko’ ovim većim klubovima, žao mi je zbog toga, ali to me je sve osnažilo mentalno. Sada sam na pragu Bundeslige, igram protiv vrhunskih igrača i pokazujem da se mogu nositi skoro sa svima njima.
Da je tako potvrdio je i kada je igrao protiv jednog od najboljih napadača svijeta Erlinga Haalanda koji mu nije zabio iz igre u toj utakmici. Treme je, priznaje, bilo.
– Kada igraš protiv takvih imena, skoncentrisaniji si, adrenalin je veći. Nadam se da ću uskoro svakog vikenda susretati se s takvim licima. A treme je bilo, kako da ne, imam je i kada igram protiv trećeligaša… Ali, uvijek kažem sebi, odradit ću posao najbolje što mogu, znam koliko treniram, a ako je neko bolji – pružit ću ruku i trenirati dalje, kaže Jakov Medić na kraju razgovora za Reprezentacija.ba portal.
(Reprezentacija.ba)
