Deset utakmica, deset golova. Statistika je to Mirsada Ramića, Igmanovog ‘killera’ koji je definitivno ovosezonsko otkrovljenje Premijer lige, a po broju pogodaka je čak i ispred Nemanje Bilbije.
Sa 29 godina i skoro 200 premijerligaških utakmica može se reći da je Ramić već itekako iskusan igrač, a njegov talenat je, zanimljivo, među prvima primijetio Amar Osim koji ga je kao 17-godišnjaka doveo najprije u Željezničar. Spletom okolnosti na Grbavici se nije naigrao i karijeru je mogao graditi zaobilaznim putem.
Sve to ga je, priča u razgovoru za Reprezentacija.ba, mentalno očvrsnulo i pomoglo mu da danas igra najbolji fudbal u karijeri.
– Igram možda i najbolju sezonu u svojoj karijeri. U čemu je tajna? Rekao bih da je u kontinuitetu, isti sam igrač kao i prije, ali ranije je bilo situacija da dobiješ šansu u dvije-tri utakmica i onda – klupa. U Igmanu su, eto, vjerovali u mene i sada im to vraćam. E, ako bih rekao da sam očekivao da ću u deset utakmica zabiti baš deset golova, slagao bih, stvarno me je krenulo. Nisam očekivao. Samo da nastavim ovako i da osvojimo što više bodova, govori Mirsad Ramić.
Sam Ramić je, primjerice, postigao više pogodaka od FK Sloboda (9). Na listi strijelaca ga prati Nemanja Bilbija.
– Nemanja baš dominira, brojke govore o kakvom se igraču radi, ali pokušat ću da ga ‘skinem’ na kraju sezone. Neće biti lako, mi se ponekad defanzivnije postavimo, dok Zrinjski u svakoj utakmici igra napadački i samim tim to donosi i više prilika. Kako bude, bude.
Dosadašnju cijelu karijeru Ramić je proveo u BiH. Prije nego što je došao u Igman imao je skoro završen transfer u inostranstvo.
– Do sada nisam imao sreće s tim odlaskom u inostranstvo. Ljetos sam, recimo, bio na pragu odlaska u Armeniju. Želio me tamošnji Pyunik u kojem je sada Luka Juričić, viza je bila gotova u petak, u nedjelju sam trebao letjeti i na kraju – ništa. Uvijek se nešto izjalovi. Ali, sve ti ti padovi koje sam imao kroz karijeru pomogli su mi da očvrsnem. Sada kada igram dobro vjerovatno će doći opet nešto. Naravno da težim tome, karijera fudbalera kod nas nije dugog vijeka, treba misliti i na egzistenciju.
Fudbalska priča je počela u Jablanici, mjestu koje je podarilo neke od najvećih bh. sportista poput Halilhodžića, Teletovića, Salihamidžića…
– Počeci su vezani za Turbinu, tamo sam prošao sve selekcije, a u jednoj od sezona sam zabio čak 30 pogodaka. To nije promaklo čelnicima Željezničara koji su me pozvali na probu i na kraju sam zadoboljio. Pola godine sam igrao za njihov juniorski tim, a onda me je Amar Osim prekomandovao u seniore i već sljedeći dan sam debitovao protiv Širokog Brijega. Uh, to je bio baš sjajan osjećaj. I danas Želju nosim u srcu.
Ipak, na Grbavici se na kraju nije mnogo naigrao.
– Ne kažu džabe da si zreliji s godinama. Kada nisam igrao, uvijek bih se razočarao, upadao u krize i donosio odluke koje u tom momentu nisu bile najbolje za mene. Bilo je tih posudbi, lutanja, na kraju sam ‘tavorio’ i u Prvoj ligi Federacije BiH sve dok s GOŠK-om nisam ušao u elitni rang. Danas ne želim ni u koga upirati prstom već se prisjećati samo onih ljepših stvari.
U Igmanu za koji danas igra posebno ističe klimu, predsjednika Džavida Muratbegovića koji živi za klub, kao i svi ostali u gradu.
– U Konjicu su se baš maksimalno dali u ovu priču. Na stadionu su svakodnevno radovi, svima je cilj što prije završiti ga kako bismo domaće utakmice mogli igrati tu, a ne da smo svaki put maltene gosti. Svi su me prihvatili dobro, moja Jablanica i Konjic su komšijski gradovi, udaljeni su oko 20 minuta. Danas mogu reći da sam napravio pravi potez što sam došao ovdje.
Kada je u pitanju Premijer liga, izdvojio je nekoliko fudbalera.
– Ima stvarno dobrih imena. Bilbija pokazuje konstantno da je rasni golgeter, imao sam priliku da igram i sa Barišićem iz Zrinjskog koji je, bez sumnje, jedan od boljih štopera kod nas. Ne smijem izostaviti ni Tatara koji je iz Jablanice kao i ja, dodao je na kraju Mirsad Ramić.
(Reprezentacija.ba)
