Bio je odličan fudbaler, pravi sportaš, a uz sve to simpatičan i jako dobar čovjek. U najkraćim crtama tako bismo mogli opisati Velibora Vasilića koji je ostavio sjajan trag igrajući u m:tel Premijer ligi BiH. Naročito se izdvajaju njegovi nastupi za FK Željezničar u čijem dresu je osvojio dva naslova prvaka i jedan Kup.

Kada je u 32. godini napravio prvi transfer u inozemstvo, tačnije u Hartberg, ni slutio nije Vasilić da će istoimeni mali austrijski gradić u međuvremenu za njega i njegovu porodicu postati drugi dom.

S obzirom da se njegovo ime danas ne pominje često u medijima, željeli smo čuti šta danas radi i čime se bavi…

– Još kada sam bio igrač govorili su kako imam “žicu” da budem trener. U ovaj posao sam ulazio još dok sam aktivno igrao u Željezničaru. Zadnju sezonu sam čak Amaru Osimu radio određene analize, pričali smo, razmjenjivali mišljenja. Iskreno, vidim se u tome, volim ovo, ali potrebno je mnogo strpljenja. Danas u Hartbergu vodim djecu rođenu 2011. godine. Za sada sve funkcioniše dobro, slušaju me, a i ja njih. I uslovi su odlični. Imaš sve osigurano, od opreme do priprema, ne moraš razmišljati gdje ćeš i šta ćeš ako snijeg padne, kroz smiješak kaže Vasilić na početku razgovora za Reprezentacija.ba portal.

Mnogo je teže uspjeti ako si stranac, kaže to i Vasilić koji je još u Austriji vodio niželigaše Bad Waltersdorf i Kroisegg. Ipak, ne žali se.

– U početku je najveći problem bio jezik. Kada sam tek došao u Hartberg, bilo je u klubu skoro desetorica sa prostora bivše Jugoslavije, nije mi njemački skoro nikako ni trebao, ali danas… Druga priča. Kada si stranac nije lako progurati se na veći nivo, imaju oni svoje trenere koji se vrte tu, teško je dobiti priliku. Moram raditi još i na trenerskom usavršavanju, dobijanju potrebnih licenci, a da budem iskren, nemam ni mnogo vremena. Kada treniraš u tim nižim rangovima, moraš mimo toga raditi i nemaš luksuz da odvojiš u toku godine po dva mjeseca i posvetiš se tome. No, ko zna šta vrijeme nosi.

Iako ga nostalgija vuče da se vrati u rodnu BiH, svjestan je Vasilić da se od nostalgije ne živi.

– Kada sam išao u Hartberg, vjerujte mi, nisam uopšte plaho planirao da ostanem ovdje. Ali, kako se u međuvremenu i kćerka rodila ovdje, sjeo sam za stol sa suprugom i sabrao dva i dva. Jasno je da su ovdje mnogo bolji životni uslovi i perspektiva za djecu. Danas-sutra od svog rada će sigurno moći živjeti ovdje. A nostalgije ima. Čim mi naumpadne Bosna, sjednem u auto i dođem.

Hartberg je u njegovoj karijeri ujedno i jedini klub izvan BiH.

– Sve se odigralo spontano. Planirao sam da ostanem u Željezničaru, da tu završim karijeru, ali onda iznenada mi se javio jedan čovjek preko Facebooka s idejom da idem u Austriju i praktički mi je za sedam dana promijenio život. Nisu to bili sad neki novci, bolji jesu nego u Želji, međutim ne pretjerano. Sjećam se da smo tada bili na pripremama u Mrkonjić Gradu i da sam prišao Amaru Osimu i spomenuo mu tu mogućnost. Pitao sam se šta će i kako će biti. Ipak, imao sam ugovor, ubrzo smo trebali i Evropu igrati, ali ispao je gospodin. Rekao je: ‘Reci, koliko ti treba para za put, organizovat ćemo i auto’. Znao je da je to posljednji voz za mene.

I ranije je imao opciju da ide u Austriju.

– Uh, kada bih pričao o neuspjelim transferima. Najviše žalim za Šturmom. Praktički je sve bilo dogovoreno, svjedok mi je Samir Muratović, baš je ‘poturio’ svoja leđa i rekao im da vrijedim. Trebao sam iz Graza samo otići uzeti stvari i priključiti im se na pripremama, ali onda je sve palo u vodu. Menadžeri su izlobirali da umjesto mene dođe Gordon Schildenfeld.

Ponosan je i na činjenicu da je u karijeri upisao tri nastupa za A reprezentaciju BiH. Poziv mu je uputio Ćiro Blažević.

– Igrao sam tada za Zvijezdu. Sjećam se da smo poslije utakmice imali pauzu dan-dva, došao sam kući u Bijeljinu, a onda jedno jutro zvoni telefon. Bio je to sekretar kluba, kazao mi je kako ih je zvao Ćiro i da se što prije trebam pojaviti u Sarajevu na okupljanju. Uh, kako sam požurio. Kada igraš u Premijer ligi i onda odjednom za stolom sjediš sa veličinama poput Ibiševića, Džeke, Spahića, Salihovića, Rahimića… i kada vidiš kako se ponašaju prema tebi – nema dalje. Sjajni momci. Cimer mi je bio Hasagić koji je toliko jednostavan i dobar čovjek. Oduševio me.

Na kraju Vasilić je kazao kako pomno prati i stanje u našem prvenstvu, a nije propustio priliku ni da čestita rođendan svom bivšem klubu:

– Molim vas, samo još ovo dodajte. Čestitam 100. rođendan Zvijezdi. I tamo sam proveo jako lijep period života, riječi su Vasilića na kraju razgovora za Reprezentacija.ba portal. 

(Reprezentacija.ba)