Na današnji dan prije 20 godina Sarajevo je bilo obojeno u plavo. Gotovo četrdeset hiljada Željinih navijača okupiralo je Koševo, bar pet hiljada je ostalo pred zaključanim kapijama olimpijskog stadiona, i to jer nisu imali ulaznicu koja se plaćala “suhim zlatom”.
U atmosferi za pamćenje Željezničar je u okviru 3. pretkola Lige prvaka u glavnom gradu Bosne i Hercegovine ugostio Newcastle. Plavi su igrali hrabro, odlično su se nosili sa engleskim timom koji su predvodili Jenas, Dyer, Viana, Solano, Shearer, Lua Lua i ostali, a sa klupe legendarni Sir Bobby Robson.
Iako je Željezničar poražen, ostala su lijepa sjećanja na ovaj spektakl u kojem je, između ostalog, sudjelovao i Jure Guvo koji je imao status miljenika među navijačima. Danas ovaj Splićanin živi i radi u dalekoj Irskoj.
– Zatekli ste me. Zar je prošlo toliko godina?, kaže Guvo na početku razgovora za portal Reprezentacija.ba i dodaje:
– Sjećanja nisu izblijedila, a kako i mogu, naježim se i sada kada se sjetim kako je “gorio” stadion. Nisam još dementan, haha.
U to vrijeme Newcastle je važio za jednu od najboljih engleskih ekipa.
– Sarajevo je bilo obojeno u plavo, cijeli grad je skoro živio za tu utakmicu, Manijaci su dolazili iz svih krajeva. A, realno i igrali smo dobro te godine. Pobjeđivali smo redom i na kraju zaslužili da se borimo s Newcastleom, mada, realno gledajući, nismo imali šanse protiv njih. Oni su se čak borili za prvaka Engleske. Spremali su se baš za nas, a mi smo prije toga imali utakmica i utakmica, bilo je i prvenstvo počelo. Nije nam ni roster bio pretjerano širok. Amar je koristio 13-14 igrača…
Ispričao je Guvo i kakva je u to vrijeme bila finansijska situacija u Premijer ligi.
– Je li se moglo zaraditi? Ma, kakvi. Smiješno je to, pogotovo ako usporedimo s onim što danas dobijaju fudbaleri, ali plaće su bile redovne. Ovisile su od toga koliko si igrao. Danas je bolje što se toga tiče, mada nije sjajno, koliko vidim dobro stoje Zrinjski, Sarajevo i više-manje to je to.
Da li se možemo u budućnosti nadati ovakvim spektaklima? Guvo nije pretjerano optimističan.
– Bilo bi dobro kada bi neko napravio iskorak u Evropi, plasirao se u grupnu fazu, jer tako bi se poboljšao i koeficijent cijele lige. Evo, sada baš pratim Zrinjski i držim im palčeve, dragi su mi, kao i njihov trener Sergej Jakirović koji je prethodno dobar posao radio i u Hrvatskoj.
Guvo je 2017. godine zajedno s porodicom, trbuhom za kruhom, otišao u Irsku.
– Nije toliko ni daleko, neki dan sam avionom letio do Splita dva sata, a više mi je trebalo od Splita do Sarajeva automobilom. Ovdje je drugačija kultura, fudbal je zapostavljen, dok je kod nas važniji od života. Malo mi to nedostaje. Do pojave koronavirusa radio sam malo u fudbalu, u jednom trećeligašu sam bio trener i uporedo vodio akademiju, a sada sam u jednoj lokalnoj firmi. Život mi je, što se kaže, pos'o, kuća, birtija, kroz smiješak kaže Guvo na kraju razgovora za Reprezentacija.ba portal.
(Reprezentacija.ba)
