INTERVJU/ Edin Bavčić: Zašto nisam ostvario američki san?

Edin Bavčić govori za Reprezentacija.ba portal


Edin Bavčić: Zašto nisam ostvario američki san?

Bivši reprezentativac Bosne i Hercegovine u košarci Edin Bavčić odlučio je okončati karijeru.

Posljednji klub za koji je Bavčić igrao je bio austrijski Klosterneuburg Dukes, koji je ujedno i prvobitno informisao javnost o njegovom povlačenju, a ova odluka je došla nakon više od 20 godina profesionalnog bavljenja košarkom.

Tokom karijere Bavčića su nerijetko i osporavali, naročito dok je nosio dres reprezentacije, a o svemu tome po prvi put otvoreno je pristao govoriti za Reprezentacija.ba portal. Najprije je kazao da mu nije bilo lako tek tako reći “zbogom” košarci.

– Sve što sam dosad radio kroz karijeru bilo je po osjećaju, tako sam i sada prepoznao da je jednostavno vrijeme da krenem nekim drugim putem. I tijelo je davalo naznake umora. Sada da kažem da je bilo donijeti odluku – nije, nedostajat će mi takmičarski duh, utakmice…, ali vidim se u košarci i u budućnosti, tako da… Već neko vrijeme organizujem turnire, dječije kampove. To je sastavni dio mog života, kaže nam Bavčić na početku razgovora.

Nije, dodaje, isključeno ni da se okuša ozbiljnije u trenerskim vodama.

– Kroz karijeru pitao sam se često hoću li nekada biti trener, gledao sam da “kupim” od svakog trenera nešto što bi mi u budućnosti moglo poslužiti. Ne zatvaram vrata ni tome. Ko zna kakva će se vrata otvoriti. Polako sve. I nakon karijere ostajem u Austriji gdje sam dobio od tamošnjeg Saveza posao da vodim U21 i U17 selekciju 3×3.

Union Olimpija, Khimik Yuzhny, Aris, Limoges, Sopron…, samo su neki od klubova za koje je Bavčić nastupao kroz karijeru. Gdje mu je bilo najljepše?

– Slovenija, Grčka, Francuska, Italija… Svugdje je na neki način bilo lijepo, ali kada se podvuče crta, igrajući kod kuće sam ipak bilo najviše uživao. Ne kažu džabe ‘svugdje pođi, kući dođi’. Taj period u Bosni je uistinu bio poseban. Trudim se da pamtim samo najljepše stvari i zato ne zaboravljam čak ni svoj prvi koš, prvo zakucavanje, prvu trojku, prvu utakmicu za reprezentaciju… Hvala Bogu, bilo je tih trenutaka. Na kraju ne smijem da zaboravim svoju porodicu, roditelje, suprugu, sestre, brata i sve druge koji su me pratili tokom karijere i podržavali.

Dugo godina je bio standardni reprezentativac BiH.

– Imam četiri Evropska prvenstva iza sebe, i to sa četiri različita selektora. Vodili su me Bajramović, zatim rahmetli Hadžić, Petrović i Ivanović. Znam da postoje ljudi koji mene ‘mrze’, doduše gruba je to riječ, reći ću koji sumnjaju u moje kvalitete, a ako sam igrao na četiri Evropska prvenstva i kod četiri različita selektora, onda to treba samo za sebe da govori. Uvijek sam se bez ikakvog oklijevanja odazivao na pozive reprezentacije. U tom dresu sam se i povrijeđivao, možda i najviše, ali igrati za svoju zemlju uz sjajne navijače za mene je bila velika draž i ponosan sam na to vrijeme. Naježim se kada se sjetim toga.

Sa svim igračima iz svoje generacije je ostao u kontaktu.

– Moj vjenčani kum i najbolji prijatelj je Kenan Bajramović. I sa ostalim igračima, da ih ne nabrajam, sam u fenomenalnim odnosima. Gdje god da dođem, a znam da neko od njih tu živi, obavezno se javim kako bismo sjeli, večerali, smijali se i obnovili neku historiju. To su prijatelji za cijeli život.

Treba reći i to da je Bavčić 2006. godine izabran u drugoj rundi NBA drafta kao 56. pick Toronta.

– U decembru 2005. godine sam dobio poziv od Reeboka, oni su organizovali kamp u Trevisu za najtalentovaniju djecu iz cijele Evrope i među njih 50 sam bio i ja. Veliki broj tih košarkaša je u međuvremenu napravio velike karijere. Nekoliko mjeseci nakon tog poziva sam imao priliku trenirati i igrati pred NBA skautima i predstavio sam se u odličnom svjetlu, čak sam izabran u najbolju petorku tog kampa. Bukvalno, noć prije izbora drafta sam potom dobio poziv u kojem su mi rekli: ‘Slušaj, vjerovatno ćeš biti izabran’. Pomislio sam da se neko zeza sa mnom, zamislite šta vam sve prolazi kroz glavu. I onda u pet ujutro opet je zazvonio telefon i obavijestili su me da sam izabran. Sutradan sam već bio u američkoj ambasadi, za sat vremena sam bukvalno dobio vizu i potom bio u avionu.

Ipak, nikada nije zaigrao u najjačoj košarkaškoj ligi svijeta.

– Igrao sam ljetnu ligu za Philadelphiju, prve godine je to izgledalo dobro, imao sam prosjek od 13 poena na poziciji 3. Bili su i oni zadovoljni, ali dogovor je bio da ostanem još jednu godinu u Evropu i radim na tijelu, što sam i učinio. Vratio sam se potom ponovo igrati njihovu ljetnu ligu, ovaj put na poziciji 4, ali to je drugi svijet u Americi. Drugačiji su tipovi igrača. Statistika je sada već bila četiri poena po utakmici, tako i treće godine, što je bilo premalo. Jednostavno, nisu se zvijezde poklopile. Je li mi to teško palo? Ne, nimalo, ako ćete iskreno. Naučio sam da u životu uvijek gledam ka naprijed i fokusiram se na sljedeće stvari, dodao je Edin Bavčić na kraju razgovora za Reprezentacija.ba portal.

(Reprezentacija.ba)

Oznake: