Fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine sutra kreće u novu avanturu. Ligu nacija će Zmajevi otvoriti duelom protiv Finske, a susret koji se igra na stadionu u Helsinkiju će, kako je već poznato, direktno prenositi državna televizija BHT 1.

Obradovalo je to sve navijače s teritorija naše zemlje s obzirom da ranije nisu mogli gledati neometano reprezentativne utakmice jer kanali koji su prenosili Zmajeve nisu bili u ponudi svih operatera koji posluju Bosni i Hercegovini.

Među onima koji će biti na “prvoj liniji” kada su u pitanju utakmice reprezentacije je Igor Kristić čiji prepoznatljivi glas je već godinama prisutan u mnogim domovima. Sve to je, dakako, bio povod za intervju za Reprezentacija.ba portal u kojem je prisjetio svojih početaka i otkrio prednosti i mane koje donosi posao kojim se bavi.

Naravno, na početku razgovora nije skrivao zadovoljstvo što će upravo njegova medijska kuća ponovo prenositi utakmice reprezentacije.

– Kao prvo, smatram da se sve reprezentacije u kolektivnim sportovima trebaju u prijenosima prikazivati na državnoj televiziji. Svjesni smo da su se vremena u strateškom i komercijalnom smislu promijenila, ali ipak pobjede i porazi bh. selekcija uvijek su imali posebnu težinu kada smo ih gledali na Javnom RTV servisu BiH, da se naravno ostali mediji, koji su prenosili reprezentacije, ne uvrijede. Drugo, ništa manje važno, je stvar ukusa i navike gledatelja gdje repereznatcije pratiti i treće, možda najbitnije, da će sada cijela Bosna i Hercegovina, bez obzira na ugovornog operatera, moći gledati fudbalsku selekciju u narednih šest godina, što prethodno nije bio slučaj. Tako da sve nas u BHRT-u, sa profesionalnog i društveno-odgovornog aspekta, povratak reprezentacije istinski raduje, govori Igor Kristić na početku razgovora.

Protekli period za reprezentaciju nije bio naročito uspješan. Kao dugogodišnji novinar, vjeruje da dolaze bolji dani.

– U našoj reprezentaciji uvijek je bilo uspona i padova, na to smo se svi, koji je pratimo, navikli. I zato oni koji je vole nikada neće odustati, što je slučaj sa mnom i mojim kolegama u redakciji. Iako znam da sadašnja generacija nije kao ona koja je igrala na Mundijalu, iskreno se nadam da će bolji dani doći. Samo je nezhvalno prognozirati kada će rezultati biti uspješniji, mi bismo željeli da to bude već sutra, ali je važnije da igrači odnosom prema dresu i navijačima vrate kult reprezentacije koji je vladao prije.

Kada nije sportski komentator, ko je Igor Kristić?

– Prije svega sam tipični bosanski čovjek, jednostavan kao i svi. Porodica mi je na prvom mjestu, sin Danin i supruga Amela su jedino što trebam i što me opušta u ovim teškim vremenima.

Još u najmlađim danima je, kaže, bio siguran da želi postati sportski novinar.

– Dok sam pohađao osnovnu školu pravio sam vlastiti sportski časopis, koji bi kružio u mom društvu iz ruke u ruku. Znao sam ponekad komentarisati utakmice starije “raje” dok je igrala lopte na školskom igralištu, a sve je to nekako krenulo zbog tatinog rođaka Nikole Kristića koji je tada već bio sportski novinar na Televiziji Zagreb. On mi je zapravo bio uzor i pokretačka snaga da se bavim ovim pozivom.

Na početku je imao drugačije ambicije.

– Da ste me kao studenta žurnalistike pitali želim li raditi na televiziji, odgovor bi bio drastično negativan. Moja velika želja je bila da postanem sportski novinar u nekoj dnevnoj novini ili reviji, kasnije ugledni kolumnista. I zaista sam prve novinarske korake napravio u novini, bilo je to krajem 90-tih u Dnevnom Avazu, gdje sam upoznao dosta kolega s kojim i danas rado sarađujem i družim se, ali i naučio mnogo zahvaljujući urednici poput pokojnog Bore Glušca, Irfana Krehe, Mladena Dakića. Prilika da radim na televiziji se ukazala sasvim slučajno i nerado sam otišao na konkurs na OBN, a sve poslije toga je “istorija”.

Na pitanje koji sport mu je najteže prenositi, nije mnogo razmišljao. Odgovorio je “kao iz topa”.

– Meni lično najteže je prenositi atletiku, pogotovo mitinge gdje se sve brzo dešava, a opet toliko toga se mora reći i ukazati gledateljima. Drago mi je što sam se “okušao” i u “Kraljici sportova” i da u tandemu sa mojom urednicom, koja je mag za ovaj sport, Medinom Šehić, u japanskoj Osaki prenosim i Svjetsko prvenstvo.

Kada su u pitanju prenosi utakmica, poseban recept za pripremu nema.

– Mislim da je u današnje moderno tehnološko doba recept za prijenose nemoguće imati. Svi mi koji se bavimo tim pozivom imamo svoje tehnike i finese, ali najvažnije je da se sport voli i živi 24 sata. Predanost u ovom poslu je ključ dobre izvedbe.

Sportski komentatori često znaju napraviti lapsus. Ne skriva da je i sam pravio greške.

– Bilo je dosta lapsusa tokom moje karijere, ali mi je najvažnije da nisam naparavio mnogo materijalnih grešaka. To je za sportskog komentatora koji poznaje materiju nedopustivo. A kada već spominjemo lapsuse, mene je obilježila utakmica Danska-BiH u Kopenhagenu. Tada sam prilikom brzog izvođenja slobodnog udarca domaće selekcije đelio napraviti igru riječi koja nije shvaćena i ispao sam neznalica. Rekao sam: “Čuvaj se Danaca i kad darove nose” iako sam znao da Danajci iz latinske izreke “Timeo Danaos et dona ferentes” nisu Danci naravno. Ali eto, ispao sam neshvaćena neznalica.

Sarađivao je sa brojnim zvijezdama, a kada su u pitanju sportaši iz naše zemlje, najveći utisak na njega su ostavili Razija Mujanović i Vedad Ibišević.

– Mnogo je onih koji su ostavili traga na moju karijeru sportskog komenatatora i nezahvalno je nekoga izdvajati. Ali, posebno bih istakao Raziju Mujanović, iako s njom nisam sarađivao dok je bila aktivna košarkašica, ali je ona primjer za sve, i sa sportske i sa ljudske strane. Također, Vedad Ibišević je neko ko me je oduševio svojim pristupom bilo da se radi o igrama na zelenom terenu ili prilikom davanja izjava medijima, ili što je važnije, dok sa svima nama stoji i neobavezno razgovara uz prepoznatljiv smiješak.  

Iz tolikog opusa izdvojiti jedan prijenos, jedan događaj ili utakmicu, bilo mu je teško.

– Bilo je mnogo važnih trenutaka bh. sporta u kojim sam kao novinar participirao. Ponosan što stojim na čuvenoj Maracani za vrijeme istorijskog nastupa naše reprezentacije na Svjetskom prvenstvu ili dok galamim tokom borbe Nedžada Husića na putu prema olimpijskoj medalji, koja mu je nažalost u dva navrata izmakla. Kada smo u već pomenutom Kopenhagenu sa “pola” tima nadigrali favorizovane Dance, odnosno kada smo na pogon legendarnog Džeke srušili Grčku u Zenici i otvorili vrata Mundijala u Brazilu…Još je mnogo momenata koje ću kao profesionalac i kao navijač pamtiti!

Iznio je vlastita razmišljanja o perspektivi ovoga posla u Bosni i Hercegovini.

– Generalno, novinarstvo u BiH je na niskim granama, ne cijeni se ni moralno ni materijalno. Status novinara nikada nije bio lošiji, mada su tome djelimično doprinijeli zajednički loši novinari i još lošije medijske kuće. Mada, svim mladim kolegama, koji tek otkrivaju čari sportskog novinarstva, uvijek govorim da ovo nije posao, već život koji se s lakoćom i ljubavlju živi. Ni radno vrijeme, ni plata, ni profesionalni status to ne mogu promijeniti, jer jednom sportski novinar, zauvijek sportski novinar, poručio je Igor Kristić na kraju razgovora za Reprezentacija.ba portal.

(Reprezentacija.ba)