INTERVJU/ Nermin Jamak o svemu: Džeki sam bio kapiten. Najteži protivnik? Joj, trčao je kao pas za mnom

Nermin Jamak je govorio za Reprezentacija.ba


Nermin Jamak o svemu: Džeki sam bio kapiten. Najteži protivnik? Joj, trčao je kao pas za mnom

Rijetko je koji igrač Željezničara bio omiljen kod baš svakog navijača kao što je to bio Nermin Jamak. Prekaljeni veznjak koji je aktivan i danas imao je gotovo sve, tehniku, izraženu crtu vođe, stav i prije svega vic u igri, a danas se može pohvaliti i kako je čak u četiri navrata osvajao m:tel Premijer ligu BiH. Po dva puta sa Željezničarom i Zrinjskim.

Iako je mogao i dalje igrati na visokom nivou, ljetos je Jamak odlučio spustiti se dvije stepenice ispod i obući dres vogošćanskog Unisa gdje, kako kaže, igra za svoju dušu. Trener mu je Dželaludin Muharemović, također proslavljeni fudbaler Željezničara.

Razgovor za Reprezentacija.ba portal počeo je upravo pričom o Unisu.

– Imao sam poziva iz Premijer lige, razmišljao sam, ali na kraju nije mi se išlo ponovo od kuće. Jedan dan javio se Dželo (Dželaludin Muharemović, op.a) i rekao: ‘Hajde, dođi, pomozi nam malo’ i eto, tako sam završio ovdje. Igram za dušu, što bi se reklo, a iznenadio sam se kvalitetom i samom situacijom u klubu. Uglavnom, vidim se u fudbalu i u budućnosti, upisao sam usput i program za trenersku licencu. Korak po korak, priča nam danas 35-godišnji Nermin Jamak.

“Šta ima kod nas? Kad već pitate, doveli smo jednog igrača da nam pojača konkurenciju u ekipi!” Na taj način Unis je ljetos predstavio Jamaka koji je za kratko vrijeme pokazao da u njegovim nogama i dalje ima magije.

– Kako ide? A, držim se dobro, nije loše (smijeh). Imam već nekih desetak asistencija. Za vikend smo igrali jaku utakmicu u Visokom protiv Bosne, oni se bore za ulazak u viši rang, a otkinuli smo im bod.

Tituli, golovi, asistencije… Više od 200 utakmica u Premijer ligi je iza Jamaka.

– Kada se spomene Premijer liga zna se šta je najveći problem. Infrastruktura. Da su tereni malo bolji, bolji bi bio i fudbal, a samim tim isplivalo bi i više fudbalera. Pratim sve, naravno, naročito klubove za koje sam igrao. Ove sezone Zrinjski je baš prekucao ligu, svaka im čast, još da ‘moj’ Željezničar pobijedi večeras Sarajevo…

Ispričao nam je Jamak kroz razgovor i kako to da pored sjajnih igara koje je pružao nikada nije ostvario neki veći transfer. A bilo je ponuda.

– Danas se mnogo lakše prodati nego u moje vrijeme. Mediji prate sve, dosta je i menadžera. I moji bivši saigrači koji su u menadžerskim vodama često me nazovu da pogledam nekog klinca, utakmice tih mlađih kategorija i da ‘skeniram’ ako ima neko zanimljiv. Imao sam i ja tih ponuda u svoje najbolje vrijeme. Recimo, prije desetak godina nakon utakmice protiv Lovćena nisam se ni vratio u Sarajevo već sam se odmah iz Podgorice zaputio u Poljsku. Sa jednim tamošnjim prvoligašem sam bio čak i potpisao ugovor, to je bilo to, ali na kraju klubovi se nisu dogovorili oko obeštećenja i sve je preko noći palo u vodu. Vratio sam se u Sarajevo i kroz nekoliko dana igrao protiv Metalurga.

I kasnije kada je igrao u HNL-u skrenuo je pažnju na sebe.

– Iz Željezničara sam umjesto u Poljsku otišao u Osijek gdje sam također odigrao vrhunsku sezonu. Bio sam na kraju u najboljem timu, pored toliko dobrih veznjaka iz Dinama, Rijeke, Hajduka… Moj sljedeći klub je tada trebao biti upravo Hajduk. Sa mojim menadžerom su bili u kontaktu, poslali su predugovor, ali poslije nekoliko loših rezultata kod njih se sve promijenilo. Otišli su i trener i direktor. E, više žalim za Hajdukom nego za Poljskom. Zna se kakvi su njihovi navijači, kakav je Split kao grad. Volio bih da sam osjetio to i kao igrač.

Osijek za koji je igrao u to vrijeme nije se borio za titulu kao što je danas slučaj. Poslije se okušao i u Litvaniji.

– Bilo mi je prelijepo u Osijeku. Tamo su ljudi vrhunski. Stanje sa finansijama nije bilo baš najbolje, ali bili su jači ugovori nego u BiH, tako da nije problem toliki ni kad ti zakasni koja plaća. Nakon što se iskomplikovala priča sa Hajdukom koju sam maločas spomenuo, došli su Litvanci da me gledaju i prilikom našeg razgovora u jednom hotelu sam se baš iznenadio. Znate, Litvanci su poznati po košarci, nisam baš vjerovao da su i fudbalski uslovi toliko dobri tamo. Nije ni čudo što napreduju iz godine u godinu. Suduva za koju sam igrao je prije dvije godine igrala protiv Crvene zvezde u Evropi, izbacili su Maccabi Tel Aviv, Sion… Ko god može tamo, ja mu to preporučujem.

Nije bilo teško pogoditi ni koji trener je ostavio najveći utisak na njega.

– Ma, Amar Osim! Kroz karijeru me treniralo mnogo trenera, samo u Željezničaru sam sarađivao sa Krunićem, Hadžiabdićem, Ninkovićem…, ali kada sve saberem – Amar je Amar. Znao je prenijeti znanje, pripremiti ekipu, treninzi su mu bili specifični. Bilo je i anegdota. Znao je kad treba igrača nagraditi premijom, a kad ‘udariti po džepu’.

A koje igrače posebno pamti?

– Zeba, Kvesić, Tomić, Čolić… Ne smijem dalje nabrajati, bojim se da ću zaboraviti nekog, ali stvarno igrao sam sa dobrim igračima. U Osijeku mi je saigrač bio Barišić koji danas igra za Glasgow Rangers i reprezentaciju Hrvatske, pa Mišić iz Dinama. E, Mišića bih možda izdvojio, volim onakve tipove igrača, a nije ni čudo što danas u Dinamu ne mogu zamisliti prvu postavu bez njega. Prije toga je bio u Sportingu, PAOK-u i Rijeci.

Neki su ga znali i posebno namučiti.

– Joj, bio je onaj iz Radnika, trčao je kao pas za mnom na terenu. Gdje god odem, on je tu. Bio je toliko dosadan da je to nemoguće, ali, naravno, u pozitivnom smislu (smijeh). Poslije je otišao u Hajduk. Kako se ono zvao? Dino Beširović? Eh, on! Baš dobar igrač.

Zanimljivo je da je u omladinskom pogonu Željezničara dijelio svlačionicu sa Edinom Džekom. Bio mu je čak i kapiten.

– Edin i ja smo bili u Željezničaru od predpionira do prvog tima. Odrasli smo doslovno zajedno. U juniorima sam mu bio i kapiten, bila je to fantastična genercija, sjećam se da smo na Koševu osvojili i kup protiv Slobode. Bilo je 4:0 za Željezničar, ja sam upisao četiri asistencije, a sva četiri pogotka je postigao upravo Džeko. Često neznalice znaju govoriti kako u to vrijeme on nije bio talentovan. Glupost. I danas je gotovo isti igrač, samo fizički jači i iskusniji. Kako neko može biti kloc ko zabije 25 do 30 golova u sezoni, istakao je Nermin Jamak na kraju razgovora za Reprezentacija.ba portal.

(Reprezentacija.ba)

Oznake:

Komentari

3 Komentara
Inline Feedbacks
Pogledaj sve komentare
Alvir
10.05.2022. 21:52

Ko je uopšte ovaj lik

Anonymous
Reply to  Alvir
11.05.2022. 16:10

Au prijatelju, pa ti si stvarno skučeno ograničen

Borat Segdiyev
Reply to  Alvir
16.05.2022. 01:26

@ Alvir. Onaj ti karidža tetku. Onu sto ti kupuje bombone 🤣