Jedan od najcjenjenijih  fudbalskih stručnjaka na ovim prostorima Ivica Osim preminuo je u nedjelju u Grazu.  Iako se dugo borio s bolešću, svi su zatečeni i tužni zbog smrti velikog znalca koji je i pored problema koje je imao dao ključni doprinos za oporavak bh. fudbala.

Da je Bosna i Hercegovina puno izgubila “Švabinom” smrću u razgovoru za Reprezentacija.ba portal kaže i Vahid Halilhodžić koji se javio iz Maroka gdje iščekuje vijesti o tome hoće li ovu selekciju voditi na Svjetskom prvenstvu u Kataru.

– Teško mi je bilo kada sam čuo da je Osim preminuo. Poznajemo se baš dugo, više puta smo se susretali, pričali, razmjenjivali iskustva… Cijenim ga kao igrača, trenera, bio je veliki patriota. Takvi ljudi daju draž, jednu ljepotu i bogatstvo našoj Bosni i Hercegovini. Dao Bog da ih ima još takvih, kazao nam je Halilhodžić.

Hoće li se Bosna i Hercegovina znati odužiti Osimu?

– Osim je puno zadužio državu. Sjetite se samo njegovog čina kada je počelo bombardovanje na Sarajevo i kada je rekao: ‘Ja ne mogu trenirati ovu državu dok se moj grad bombarduje’. To su veliki momenti. Od jednog Sturma je napravio veliki klub u austrijskim okvirima, imao je uspjeha gdje god je bio, a kasnije i u samoj organizaciji N/FSBiH. Upravo je njegov rad bio upečatljiv kada se trebalo srediti stanje. Država mora naći način da se oduži Osimu i da mu tako da zahvalnost za sve što je uradio u svom životu. Ne trebaju to biti nikakvi trofeji. Ivicino djelo treba ostati kao primjer budućim generacijama.

Od 1992. do 2004. godine je bio trener Sturma s kojim je ostvario najveće uspjehe u historiji tog kluba. Dva puta bio je prvak Austrije (1998., 1999.), tri puta osvajač Kupa i tri puta Superkupa, a dva puta nastupio je i u Ligi prvaka.

– Vidio sam baš kako su se Austrijanci oprostili od Osima. Nestvarne scene. Kod nas je takav mentalitet da su ljudi odmah ljubomorni kad uspiješ, a u inostranstvu svoje sportiste ili recimo umjetnike znaju puno više cijeniti i poštovati. Ponavljam, kod nas trebaju naći način da se oduže takvom čovjeku.

Sa Ivicom je Halilhodžić imao priliku razgovarati početkom godine. Čak je, kažu, i zaplakao.

– Stanje mu nije bilo najbolje, ali, kao sportista, stalno se nadaš da će nastaviti dalje i da će pregurati to.  Imao sam ga priliku vidjeti i nakon što je u Japanu te 2007. godine doživio moždani udar. S nekom sam se reprezentacijom zadesio tamo. Kada ga vidiš u tom trenutku, a znaš kakav je bio, bude ti baš teško.

Trenutno se Halilhodžić nalazi u Maroku. Tamošnji mediji ga smjenjuju iz dana u dan. Još uvijek je pod upitnikom hoće li ih voditi na Svjetskom prvenstvu.

– Ma, neću o tom ni da pričam više. Tako je kad si trener, stalno si izložen pritiscima koje neki teško podnose, ali ja sam spreman da se svašta može dogoditi. Žalosno je da se više priča o tome nego o uspjesima. A jedini sam trener koji je dosad s četiri različite reprezentacije izborio Svjetsko prvenstvo. Ponuda imam uvijek, šta god bude, poručio je Halilhodžić na kraju razgovora za Reprezentacija.ba portal.

(Reprezentacija.ba)