FK Sarajevo je dolaskom Ismira Mirvića, finansijera iz SAD-a, ponovo zacrtao velike ciljeve. Zadatak da njegove zamisli pretvori u djela početkom januara dobio je, na veliko iznenađenje, Aleksandar Vasoski za kojeg je mali dio javnosti u Bosni i Hercegovini do tada čuo.

Makedonskog stručnjaka su dobro analizirali prije nego što je iz Titove 38/b pušten bijeli dim. Radi se o stručnjaku koji je sa Vardarom bio prvak 2020. godine, vrlo dobre rezultate bilježio je i u Akademiji Pandev, a može se pohvaliti i zavidnom igračkom karijerom tokom koje je više od pet godina igrao u Bundesligi. Sa Eintrachtom je čak bio u finalu DFB Pokala.

Da stvari u Sarajevu još uvijek ne idu onako kako je zamislio i kako se očekivalo svjestan je i sam Vasoski. Za Reprezentacija.ba portal dao je veliki intervju u kojem je, osim o Sarajevu, pričao još o svojoj karijeri, danima u Bundesligi, životu…

Iza vas je osam utakmica na klupi Sarajeva. Koliko ste, za početak, zadovoljni dosadašnjim radom?

– Pa, vidite ovako, rezultati nisu ni dobri ni loši. Daleko više očekujem. Kada sam dolazio mislio sam da ćemo lakše doći do željenog nivoa igre i boljih rezultata, onako kako to i dolikuje klubu kao Sarajevo, ali potrebno je vrijeme da se poklope stvari. Treba biti svjestan da je tokom zime došlo nekoliko novih fudbalera, nedostaje uigranosti, isto tako imali smo i pehove s povredama. Ipak, vjerujem da ćemo od već sljedeće utakmice koja slijedi protiv Rudara gledati bolje Sarajevo.

Foto: FK Sarajevo

Pretjerano zadovoljni nisu ni navijači. Dotiču li vas kritike?

– Ne pratim društvene mreže i komentare, ali da sam svjestan situacije – jesam. Sarajevo je veliki klub i pripremio sam se da će doći dani kada će me kuditi i kada će me hvaliti. To je tako, jedino se gleda rezultat, a potrebno je i strpljenje. Mi igramo novi sistem, težimo ka tome da se po igri izdignemo iznad prosjeka lige i to je proces koji traje. Rekao sam već da je došao veliki broj novih igrača, od priprema je bilo i pehova s povredama… Ciljevi? Osvajanje Kupa i treće mjesto. Na duže staze u fokusu je i Akademija FK Sarajevo iz koje želimo crpiti igrače i postepeno ih razvijati.

Već sada ima nekoliko mladih fudbalera koji skreću pažnju na sebe. Koga biste izdvojili?

– Itekako! Iako ne volim da izdvajam nikoga, spomenut ću da je Tarik Ramić imao dobre utakmice, u juniorima se ističu još Muhamed Buljubašić, Muharem Trako…, a tu su još Belmin Dizdarević, Andrej Đokanović, pa Dal Varešanović koji nije slučajno bio u velikom Liverpoolu. Sve su to mladi momci koji će polako na duge staze da ponesu najveći teret kluba. Sada je roster prevelik, imamo 26 igrača, a na ljeto će biti 20 kvalitetnih i među njima svi ovi mladi momci. Davat ćemo im šansu, razvijati ih, a uporedo i juriti rezultat.

Dakle, vjerujete da će vam produžiti ugovor.

– Svakog trenera drži rezultat. Kada vidim da ne ide, da me navijači više ne žele, onda ću sam otići. Nisam tip koji nešto na silu forsira. Ja u Sarajevo nisam došao zbog novca, godinama sam igrao u Njemačkoj i taman posla da mi je to na prvom mjestu. Došao sam da ovdje da napravim nešto. Želim da Sarajevo postane respektabilan klub koji će bilježiti dobre rezultate i zbog kojeg će ljudi odvojiti svoje vrijeme da dođu na utakmicu. Na tome radim 24 sata.

Niste došli sami. Ko su vaši pomoćnici?

– Uz Evelina Pipu, Abdulaha Oruča i Adija Adilovića koji su tu bili prije, moja desna ruka je Radenko Bojović s kojim sam već radio u Vardaru i Akademiji Pandev i s kojim se odlično razumijem. Doslovno na isti način gledamo fudbal. Također, došao je i kondicioni trener Mihajlo Kostić koji je bio dio Vardara kada su ostvarili najveće uspjehe.

Insistirali ste na dolasku Daniela Avramovskog. S razlogom…

– Iza Avramovskog je vrlo težak period. Imao je sukob sa prethodnim klubom Kayserisporom, došao je trener koji ga nije želio i skoro šest mjeseci je bio bez utakmica. On je trenutno tek na nekih 20 posto svojih mogućnosti, vjerujte mi. Nije potrebno samo njemu vrijeme već i ostalim igračima koji su došli. Mujakić nije mnogo igrao, isto tako ni Čataković… Sve ih vraćamo u život.

Vaš agent Nikola Gjosevski ranije je izjavio je kako vas je zvao i Eintracht. O čemu se radi?

– Za Eintracht sam odigrao preko stotinu utakmica, ostavio sam tamo trag i zbog toga su me prije tri-četiri godine zvali da vodim njihovu U19 selekciju. Možda je bila i greška što tu ponudu nisam prihvatio jer bih vjerovatno s vremenom dobio šansu da budem i u prvom timu koji je vodio Niko Kovač, ali nostalgija je bila jača. Odlučio sam se za Vardar u kojem sam i počeo samostalnu trenersku karijeru.

Foto: FK Sarajevo

Kako biste opisali sebe kao trenera, jeste li strogi?

– Ja gledam da autoritet nametnem svojim znanjem. Nisam neki diktator, hoću da balansiram, ali to na Balkanu baš i nije dobro. Navikao sam na njemački sistem u kojem se podrazumijeva da igrač daje sve od sebe i da ga ne moraš tjerati. Možda ću se morati biti malo strožiji da bolje utječem.

Igrački dani u Frankfurtu bili su uspješni. Igrali ste i finale DFB Pokala, zatim grupnu fazu sadašnje Evropske lige…

– Ponosan sam na sve ono što sam ostvario kao igrač. Igrati finale protiv jednog Bayerna nije mala stvar, pogotovo kada vidite kakva su sve imena bila u njihovom timu. Da sam imao više sreće sa povredama možda bih napravio i više. Jedne godine sam čak bio treći najbolji stoper Bundeslige. Čuvam i danas članak iz Kickera o tome. U Eintrachtu mi je saigrač bio Zlatan Bajramović koji nas je nedavno i posjetio u klupskom kampu. Dobri smo drugari. Družili smo se baš mnogo.

Susretali ste se sa mnogim sjajnim napadačima. Koga je bilo najteže čuvati?

– Robert Lewandowski, Edin Džeko, Vedad Ibišević…, bilo ih je baš mnogo, ali ako bih morao nekoga izdvojiti to bi bio Miroslav Klose. Dobar je u skoku, odličan tehničar, jak u duelu. Najviše me je namučio.

Danas nema mnogo igrača s ovih prostora u Bundesligi kao nekada. Zašto?

– Realnost je da danas igrača u Bundesligu direktno mogu prodati samo klubovi iz jugoslovenske ‘velike četvorke’, a to su Dinamo, Crvena zvezda, Partizan i Hajduk. Nivo nam se spustio. Nijemci danas puno više skautiraju u Austriji i Poljskoj. Kod nas moraš biti baš top talenat i praviti razliku da bi otišao u jednu takvu ligu, zaključio je Aleksandar Vasoski na kraju razgovora za Reprezentacija.ba portal.

(Reprezentacija.ba)