Fudbalska reprezentacija BiH još od odlaska Safeta Sušića ima nepremostivi problem – Zmajevi izgledaju solidno protiv ekipa koje su favoriti, ali se užasno pate sa ekipama protiv kojih sami imaju ulogu favorita.

“Rezultat nam je problem, dajemo manje golova nego što primamo” izjavio je nespretno Ivajlo Petev. Zvuči banalno, ali selektor reprezentacije BiH sigurno je želio reći ono što svi vidimo – reprezentacija BiH često stvara puno više šansi nego protivnici, ali uz katastrofalnu realizaciju i pored više šansi teren napusti pognute glave. Slično je bilo i protiv Gruzije, gdje nam je protivnik zabio gol iz jedne jedine šanse, a naši igrači nisu uspjeli postići pogodak iz puno izglednijih prilika.

Slično je bilo i u prošlim i pretprošlim, a i onim kvalifikacijama prije njih.

Iz katastrofalnih rezultata u mandatu Roberta Prosinečkog, kola su nastavila nizbrdo i u mandatu Dušana Bajevića. Iako je na početku svog mandata Petev donio stabilnost reprezentaciji promjenom formacije i uvođenjem novih uloga za pojedine igrače, rezultati neumoljivo govore kako kola ponovo jure nizbrdo “u petoj brzini”.

Safet Sušić sa svojim stilom igre podigao je ljestvicu visoko, a razumljivo je bilo i da je svaki kasniji selektor želio nastaviti igrati ofanzivno i atraktivno sa ekipom koja sada u svojim redovima ima fudbalere Barcelone, Intera, Milana, Arsenala, Evertona…

No, kako je trenutno najvažnije zaustaviti dalje propadanje reprezentacije, čini se kako bi jedini efikasan lijek u ovom trenutku bila promjena taktike tima u puno defanzivniju. Pojednostavljeno, promjena koja bi donijela da i protiv Kazahstana i Gruzije, igramo defanzivno kao što to igramo npr. protiv Francuske.

Jer svako će se složiti, atmosfera u reprezentaciji bi danas bila drugačija da smo remizirali umjesto izgubili protiv Finske, Ukrajine ili posljednje protiv Gruzije.

Svakom treneru je gotovo tragično igrati “bunker” protiv takvih ekipa dok u svom timu ima jednog Džeku ili Pjanića, no kako u fudbalu u konačnici rezultat sve diktira, ovakva odluka za buduće utakmice se nameće kao najrealniji lijek postepenog izlaska iz trenutne ogromne krize.

Pokriti se jorganom koliko je dug.

Blaž Slišković je u svom mandatu, u nedostatku kvalitetne odbrane, išao toliko daleko da je Sergeja Barbareza prekomandovao u odbranu kao trećeg stopera, odnosno libera. Od ekipe u koju niko nije vjerovao, došao je na korak plasmana na SP 2006. i pokazao kako je “bunkerom” izvukao maksimum iz reprezentacije BiH.

Ovaj put nema potrebe za takve radikalne poteze da npr. Džeko završi u odbrani, no dok se u reprezentaciji BiH ne pojavi neka nova energija, prvo moramo razmišljati o tome da sačuvamo svoj gol, a tek onda da povećamo efikasnost u napadu.

Na kraju krajeva, takav pristup igri i nije tako tragičan, pa Grčka je tom igrom osvojila EURO 2004.

Tri selektora su slomila zube na tome što su možda i precijenili igrače u reprezentaciji BiH, a hoće li Petev postati četvrti ili će preživjeti na klupi BiH ostaje da se vidi.

Nakon što su mnogi novinari i navijači “pregrizli jezik” lobiranjem za Roberta Prosinečkog i Dušana Bajevića, više se niko ni ne usuđuje pošto-poto tražiti promjenu selektora kao garanciju boljih igara i rezultata.

Ali, definitivno, nešto se mora promijeniti.

(Reprezentacija.ba)