Danas se samo sa sjetom možemo sjećati lijepog perioda kada je Safet Sušić vodio reprezentaciju, kada smo brojali dane i sate do novih utakmica u kojima ćemo uživati u atraktivnim predstavama naših fudbalera.

BiH je bila 19. na svijetu, 13. u Europi, a plasman na Svjetsko prvenstvo bio je samo kruna jedne divne misije koju je Sušić sa Zmajevima vodio i stvarao za narod Bosne i Hercegovine.

Mnogi navijači će danas reći kako je imao odličnu ekipu, no nemali broj fudbalskih stručnjaka će reći da je bilo pravo čudo napraviti takav podvig sa ekipom koja praktično nije imala bekove ili krila, u kojoj su centralni vezni Zahirović i Salihović igrali bekove, u kojoj je Ibišević nerijetko igrao na krilu, koja nije imala nijednog klasičnog zadnjeg veznog igrača, te praktično nijednu zamjenu za igrače iz prve postave… O realnoj limitiranosti igračkog kadra možda najbolje govori kako smo na prvoj utakmici na Svjetskom prvenstvu u čak dvije linije, veznom redu i odbrani, imali nove igrače jer smo praktično prvi put gledali Bešića i Kolašinca.

Sušić je preuzeo 5-6 igrača od selekcije Ćire Blaževića, promijenio formaciju, afirmisao mnoge nove igrače, stvorio dobru atmosferu u ekipi i time napravio dobitnu kombinaciju.

Papetu su tada zamjerali što u reprezentaciji nema Ajdina Mahmutovića ili Semira Štilića za koje je javnost vjerovala kako mogu donijeti prevagu kvaliteti reprezentacije ili što se usljed čestih povreda Mensura Mujdže prilika daje Avdiji Vršajeviću. Sa ove perspektive, možemo samo zaključiti koliko su ove kritike bile nesuvisle, te koliko smo se svi bili “razmazili” dobrim rezultatima reprezentacije.

“Sada me svi hvale, ali ako ne prođemo prvi krug, tražiće se moja ostavka” sjajno je predvidio Safet Sušić naš mentalitet uoči Svjetskog prvenstva u Brazilu – u razgovoru sa novinarom Emirom Delićem za serijal Al Jazeera Balkans “Oni pobjeđuju” snimljen na bivšoj zgradi Fudbalskog saveza BiH.

I uistinu je zanimljivo kako na Sušićevo, Halilhodžićevo, Musemićevo, Sliškovićevo ime ustaju na noge u Francuskoj, a kako ih u Bosni i Hercegovini nerijetko čak nazivaju i pogrdnim imenima.

Sve dok bude tako, sreća nas očigledno neće pogledati ponovo.

(Reprezentacija.ba)