Miralem Pjanić je u razgovoru za turski Hurriyet govorio o tekućoj sezoni u Turskoj, Bešiktašu, svojoj budućnosti, ali i o tome da da mu je najveći kritičar sin Edin.
Na početku razgovora je ponovio da je Duško Tošić najzaslužniji za njegov dolazak u Bešiktaš.
“Svi u Barceloni su mislili da ću se vratiti u Italiju, ali Duško Tošić me 12 sati pred kraj prelaznog roka nazvaoi rekao da me Besiktas želi. Kazao mi je da moram doći u tim koji je osvojio dva trofeja prethodne sezone. Kada mi je to rekao, došao sam bez ikakvog razgovora o novcu. Na početku smo imali problema sa COVID-19 i povredama. U Ligi Šampiona smo morali igrati sa mladim fudbalerima tako da nisu krivi ni treneri, a ni administracija. Teško je imati dobre rezultate kada imate veliki broj povrijeđenih igrača”, rekao je Miralem i osvrnuo se na svoju budućnost:
“Moj fudbalski put nije jasan. Imam ugovor sa Barcelonom još dvije godine. Vratiću se tamo na kraju sezone, ali da vam kažem, Bešiktaš je važan za mene kao i Juventus i Barcelona. Istanbul ima posebno mjesto u mom srcu.”
Pjanić je rekao da mu je debitantski meč protiv Malatye najdraži u Bešiktašu.
“Prva utakmica u Bešiktašu protiv Malatyaspora mi je najdraža. Navijači su bili fantastični kada sam se prvi put pojavio ispred njih na našem stadionu. Ima i puno utakmica za kojima žalim jer smo lako gubili neke utakmice. Tim poput našeg ne bi smio tako gubiti utakmice. Imali smo mnogo uspona i padova”, ističe Miralem za Hurriyet.
Naš reprezentativac je otkrio i je sin Edin njegov najveći kritičar.
“Najveći kritičar mi je sin Edin. Nakon svake utakmice me kritikuje jer ja njega kritikujem kao otac sina tako da mi na taj način vraća. Podsjeća me na moje početke. Mislim da će biti fudbaler jer ima veliku želju i volju.”
Miralem je prokomentarisao i rusku invaziju na Ukrajinu.
“Plačem od početka rusko-ukrajinskog rata. Srce mi krvari kada vidim djecu. Nijedno dijete ne treba prisiljavati da živi sa ovom noćnom morom. Rat se mora zaustaviti. Bio sam svjedok onoga što rat izazove u svojoj mladosti. Osjetim dramu i bol svaki put kada čujem zvuk sirena.”
(Reprezentacija.ba)
