Nermin Haskić postaje noćna mora za golmane u BiH. Samo četrdesetak dana trebalo je iskusnom napadaču da stekne status ljubimca Veležovih navijača, a kako i ne bi kada je u dvije utakmice već zabio četiri pogotka i potvrdio da je Feđa Dudić ponovo “ubo” pojačanje.
Na bh. terene se Haskić vratio poslije deset godina igranja u inozemstvu. Posljednju epizodu je imao u dalekom Japanu gdje zbog daljine psihički više nije mogao izdržati, a kako je ispričao u razgovoru za Reprezentacija.ba portal, već u novembru znao je da je Velež njegov novi klub. Pratio je Rođene ranije i nije se dvoumio kada je stigao poziv iz Mostara.
– Još kada sam bio u Japanu sa porodicom sam prelomio da će novi klub biti bliže kući, želio sam da to bude naše govorno područje, ponajviše zbog djeteta. Čim sam se vratio, ljudi iz Veleža su u novembru stupili u kontakt sa mojim agentom Bratislavom Ristićem i nakon toga više skoro nisam ni razmatrao ostale ponude. Rekao sam: ‘Okej, to je to, idem u Velež’. I eto, pokazalo se da nisam pogriješio, priča Nermin Haskić za Reprezentacija.ba portal.
Dvije godine ste proveli u Japanu igrajući za Omiyju. Kako je bilo tamo?
– Kada spomenete Japan, prvo što mi padne na pamet je kvalitet. Proizvodi, hrana, tereni, uslovi…, sve je na zavidnom nivou. Drago mi je što sam doživio njihovu kulturu i što sam imao priliku da živim nedaleko od Tokija koji sam posjećivao kad god sam imao slobodno vrijeme, međutim bilo je i teško. Znate, tuđina je to. Psihički je postajalo teško jer porodica i ja nismo imali nikoga tamo, bili smo sami, a jedini igrač koji je bio s naših prostora se povrijedio i klub ga je pustio u Beograd da se liječi. Bilo mi je potrebno da napunim baterije.
Pratili ste Premijer ligu i u Japanu?
– Da, koliko sam mogao, velika je vremenska razlika. Utakmice Premijer lige BiH su tamo bile uglavnom u jutarnjim satima, ali kada god ustanem, ispratio sam sve.
Zašto na kraju baš Velež?
– Jedna od utakmica koju sam gledao u Japanu je ona između Veleža i Posušja. Potrefilo se da je bila kod mene oko 11 navečer, pogledao sam je i tu mi se stvarno svidio način na koji Velež igra. Pratio sam i sva dešavanja u Evropi, kako su izbacili jedan AEK, a oduševilo me i kada su navijači u Sarajevu napunili Grbavicu. To ne može svako. Nakon nekog vremena Feđa Dudić mi je predstavio viziju koja mi se svidjela, svodi se na visoki presing, što meni nije novost jer sam na taj način igrao već u Žilini. Za sada ide dobro.
Sa Feđom Dudićem si nekada bio rival na terenu…
– Jesam li? Baš sam neki dan razmišljao o tome jesmo li se susretali kao igrači, htio sam to provjeriti… Eto, nikad ne znaš šta život nosi.
Je li u Veležu pritisak kao u Sarajevu?
– Nisam još osjetio kakav je pritisak u Veležu, poznato je da nema navijača, ali mislim da je to u manjoj mjeri nego u Sarajevu. Tamo mi je bilo baš teško igrati. Iskreno, u to vrijeme nisam bio uopšte psihički spreman za Sarajevo. Bio sam mlad, to je bio moj prvi klub nakon što sam otišao od kuće, a ni stanje na Koševu nije bilo najbolje. Tek nakon dvije-tri godine kada je došao Vincent Tan je krenulo bolje.
Čudno da vas poslije nisu kontaktirali sa Koševa. Ili, pak, jesu?
– Jesu, postojao je kontakt dok je direktor bio Emir Hadžić. Čuli smo se jednom, ali tada meni nije bilo u planu da se vraćam. Mislim da je to bilo prije nego što sam otišao u Radnički.
Epizodu u Veležu ste započeli na fenomenalan način. Pokazujete da ste veliko pojačanje.
– Jesam li očekivao ovakav start? Mogao sam samo zamišljati… Zabiti četiri gola u dvije utakmice je nešto fenomenalno, poklopilo se baš, a imao sam dobar osjećaj i prije. I tokom priprema sam bio strijelac u gotovo svim utakmicama. Samo da nastavim ovako.
Golgeterskom formom ste poslali i signal Ivaylu Petevu. Je li realno očekivati poziv?
– Ah, ne znam šta da kažem. Nadao sam se najviše pozivu dok sam bio u Radničkom iz Niša, tad sam igrao kao nikad, ali na kraju ništa. Bilo mi je baš žao. Bez obzira na godine, osjećam se i dalje vrlo dobro, spreman sam. Ako i ne dobijem poziv, nastavit ću i dalje kao navijač podržavati reprezentaciju i radovati se ispred TV-a svakom dobrom rezultatu.
Kada ste već spomenuli Radnički, sezonu u Srbiji ste završili kao najbolji strijelac sa čak 24 gola. Bili ste na slatkim mukama u tom periodu.
– Bilo je baš ponuda. Bio sam baš blizu Partizana, dva dana prije kraja prijelaznog roka sam mislio da idem tamo, ali klubovi se na kraju nisu dogovorili. Kasnije je bilo ponuda iz Turske, otpalo je i to, pa sam produžio ugovor u koji je bila ugrađena klauzula u kojoj je tačno stajalo za koji iznos mogu ići. To mi je puno pomoglo. Na kraju su se s ponudom pojavili Japanci i brzo se završilo, otkrio je Haskić na kraju razgovora za Reprezentacija.ba portal.
(Reprezentacija.ba)
