Vijest da Stojan Vranješ napušta Borac predstavljala je pravo iznenađenje u bh. javnosti. Iskusni veznjak je bio ključni igrač aktuelnog prvaka BiH i u tom trenutku prvi strijelac lige, a čaršijske priče da nije baš u najboljim odnosima sa dijelom rukovodstva kluba na kraju su se ispostavile tačnim.
Borac se olako odrekao kapitena, lidera i najboljeg igrača koji je sreću u međuvremenu našao u dalekom Bangladešu. Epizodu u ovoj egzotičnoj zemlji otvorio je na najbolji način budući da je već u prvom susretu za Bashundhara Kings postigao svoj prvijenac i tako potvrdio da ga nisu uzalud predstavili kao “bombardera iz BiH”.
O prvim impresijama u Bangladešu, iznenadnom odlasku iz Borca, kao i detaljima iz karijere Vranješ je otvoreno govorio za Reprezentacija.ba portal.
– Presudilo je to što su ljudi iz kluba bili direktni i konkretni. Kada su se prvi put javili, nisam mislio da je to nešto ozbiljno, ali kako je vrijeme odmicalo sve je bilo profesionalnije. Nisam se pokajao. Imao sam određene predrasude kao i svi naši ljudi jer o Bangladešu ne znamo mnogo, međutim istraživao sam sam klub i vidio sam da su u usponu. Osnovani su prije desetak godina, a osvojili su posljednjih pet trofeja. Sada im je cilj Azijski kup, to je nešto kao kod nas Evropska liga, kaže Stojan Vranješ na samom početku razgovora i otkriva da je imao još opcija:
– Bila je ponuda iz Indije, još ljetos su me htjeli, ali Kingsi su bili brži i konkretniji. Naravno, javili su se neki klubovi u okruženju, ali nije bilo smisla da uopšte razmišljam u tom smjeru, dodaje nekadašnji veznjak Željezničara, Vojvodine, Cluja, Legije, Lechije…
Recite nam malo više o Bangladešu, kakve su prve impresije?
– O Bangladešu kao zemlji ne mogu pričati baš nešto mnogo, tu sam praktički tek sedam dana, ali o svom klubu mogu. Iskren da budem, nisam očekivao da će ovdje organizacija biti na ovako visokom nivou i s te strane sam pozitivan iznenađen. Naši klubovi mogu da uče… Igrač je ovdje svetinja, pogotovo mi stranci, drže nas kao kap vode na dlanu. Šta god da nam zatreba, u pola dana i u pola noći, oni su tu. I što mi je drago, nisu nimalo sujetni i ljubomorni, za razliku od naših ljudi. Da sam došao i ranije ovdje, ne bih se pokajao.
Zašto ste napustili Borac? Šta stoji iza cijele priče?
– Prije nego što sam se vratio bio sam u Željezničaru koji je tada osvojio Kup i bio drugi na tabeli, a Borac je bio prvoligaš Republike Srpske. Osjetio sam tada da se pravi jedna ozbiljna sportska priča i odlučio sam da dođem i pomognem. Na kraju se poklopilo sve, od ulaska u Premijer ligu, osvajanja titule, igranja Evrope… Sve je bilo kako treba i kroz te tri godine moje partije su bile na istom nivou. Forma nije padala. E, sad, pojavile su se kasnije drugačije stvari oko kluba i neki ljudi koji tu nisu bili kada sam ja dolazio. Na kraju sam shvatio da je najbolje za klub da odem, da ne budem teret, ne u fudbalskom smislu već da ne smetam nekim ljudima čiji stavovi nisu se podudarali sa mojim. Da li se Borac olako odrekao svog kapitena i najboljeg strijelca u tri godine zaredom, pitanje je za njih. Ja nisam želio da vodim Borac, bio sam kapiten na terenu i predvodnik jedne dobre generacije. Želio sam samo da pobjeđujem sa Borcem i osvajam trofeje.
Koliko Vas je sve to pogodilo?
– Ja sam bukvalno rođen na stadionu, moj otac je bio tu također i kada neko kaže da je Borac njegov klub, uvijek kažem, da i moj je. Nema nas puno takvih. Naravno da nisam planirao da idem iz Borca, zamišljao sam da ću tu zamisliti karijeru, a ako me pitate je li me pogodilo što sam na kraju otišao – nije. I to zato što sam da sebe cijelog u ove tri godine, što sam uzeo ono po što sam i došao. Utabao sam put kojim trebaju da idu i nadam se da neće skrenuti sa njega. Niko ne zna pod kakvim je Stojan bolovima znao igrati, ponekad i razbijene arkade, ali i sada bih to ponovio. Navijači pojedinih klubova me možda ne vole, ali me poštuju, zato što nemaju lidera koji se bori tako za dres. Uzdignute glave sam otišao.
Hoće li Bashundhara Kingsi biti Vaša posljednja stanica u karijeri?
– Činjenica je da sam već u poznim igračkim godinama, ali dokle god se osjećam dobro, igrat ću. Kad dođe bolji, tad ću prestati. Predviđaju mi da će to biti do moje 40-te, tako da možda ponovo budem u Premijer ligi (smijeh). Šalu na stranu, ranije sam izjavljivao da ne bih volio da se vratim u svoj Borac i da me pamte kao nekoga ko ne može i ko se vuče po terenu. Ako već igram, onda želim da pomognem, da imam nekakav učinak. Srećom, u Banjaluci su me zapamtili kao lidera i nekoga ko vodi tim.
Kada završite karijeru, zamišljate li se u ulozi trenera?
– U Poljskoj kada sam bio često su mi govorili da bi bio dobar trener, da imam tu neku žicu, ali lično ne smatram se spremnim za to. Pogotovo ne bih volio raditi kod nas gdje većina, čast izuzecima, moraju da prave trule kompromise da bi zadržali svoj posao. Više se vidim u nekim drugim funkcijama vezanim za sport i fudbal, a šta će to biti, pokazat će vrijeme.
Iza sebe imate vrlo dobru karijeru, okušali ste se u nekoliko zemalja, osvajali trofeje… Žalite li što niste više igrali za reprezentaciju?
– Očekivao sam da ću u decembru dobiti poziv. Možda bi i došao da sam ostao, haha. Ne bih sad želio da ispadne da se ističem nešto, ali moje skromno mišljenje je da sam kroz svoje partije i igrajući u evropskim takmičenjima, zaslužio više prostora. Ne kažem da sam trebao imati 50 nastupa, no ako pogledamo ko je sve sakupio 20-30, mogao sam i ja dobiti šansu. Zanimljivo je i da sam tri nastupa zabilježio kod različita tri selektora. Kada sam igrao za Lechiju, trojica mojih saigrača su dobijala pozive Poljske i imali zapažen status, a ja kao nosioc ekipe ne uđem ni minutu. I oni su se čudili zbog toga. Ali, bilo prošlo. Drago mi je da sam uopšte imao priliku da osjetim i taj reprezentativni nivo.
Sve vodi ka tome da će Zrinjski ove sezone osvojiti naslov.
– Možda je rano govoriti, ali ne vidim na koji način bi Zrinjski mogao ostati bez titule. Suviše su ozbiljni da bi prokockali ovih deset bodova više od Tuzla Cityja. Moram reći da je to klub koji je znao šta želi od samog starta, ostavili su trenera koji prethodno nije izborio plasman u Evropu i ključne igrače na svojim pozicijama. Nove su dovodili ciljano. Kada klub ima jasan plan i viziju, onda dolazi i rezultat, tako da za mene ovo nije iznenađenje. Možemo im, pod navodnicima, već sada čestitati na tituli. Bilo bi to potpuno zasluženo, zaključio je Stojan Vranješ na kraju razgovora za Reprezentacija.ba portal.
(Reprezentacija.ba)
