Kao dijete maštao je da postane stomatolog, zanimala ga je i veterina, međutim bezazlena igra s loptom na igralištu u rodnom Tešnju prerasla je i fudbalsku karijeru koja traje već skoro 20 godina.

Govorimo o Avdiji Vršajeviću. Kruna njegove dosadašnje karijere svakako je put na Svjetsko prvenstvo u Brazil gdje je čak postigao i gol te tako zlatnim slovima upisao svoje mjesto u historiju, a posljednjih godina o njemu se rijetko šta može pročitati. Na samom je zalasku karijere, igra u turskom Umraniyesporu te već polako razmišlja o budućim poduhvatima.

– Meni je stvarno odlično otkako sam u Turskoj. Danas igram u Umraniyesporu koji je drugoligaš, iako po kvalitetu mogu i 1. ligi, ali tako se izdešavalo i ne žalim se. Po završetku karijere planiram da se vratim i živim u Bosni i Hercegovini, međutim zadržat ću neku vezu sa Turskom, to je sigurno. Sin mi se inače rodio u Ankari. Tu smo već preko pet godina, imamo i prvo uzeti državljanstvo, mada nije mi to nešto u interesu. Dovoljno mi je ovo jedno koje imam. Sa bosanskim pasošem imamo sasvim dobre privilegije u Turskoj – kaže Avdija Vršajević na samom početku razgovora za Reprezentacija.ba portal.

Uz Umraniyespor, ranije je u Turskoj još nastupao za Akhisarspor i Osmanlispor.

– Fudbal u Turskoj potcjenjuju ljudi, a liga je, po meni, vrhunska sa vrhunskim igračima. Ako si defanzivac, gotovo svake sedmice vodiš bitku sa igračima koji su top klasa. Meni je posebno drago što igram ovu poziciju koju igram jer mogu uživati u defanzivnoj i u ofanzivnoj ulozi, nije baš kao u ostatku Evrope, gdje moraš isključivo ispunjavati zadatke. Imam baš slobodu. U kontaktu sam i sa našim fudbalerima koji igraju ovdje, skoro sam se vidio sa Zukanovićem, mada nije to ni lako organizovati sve. Ja sam na azijskoj strani Istanbula, a ostali na evropskoj. Ako i poželiš nekoga da vidiš, treba ti dva sata da odeš i da se vratiš.

Sa 35 godina na plećima i dalje igra kao u svojim najboljim danima. Zbog toga o završetku karijere još uvijek ne razmišlja.

– Ove sezone nas stvarno ide odlično. U 12 utakmica ostvarili smo osam pobjeda, tri remija i jedan poraz koji je došao tek prošle sedmice protiv Ankaragucua koji ima isto bodova kao i mi. Baš u toj utakmici protiv njih sam bespotrebno i neopravdano dobio crveni karton. Tako je to kad igraš protiv većih. Inače, smatram da imamo kvalitet da se plasiramo u viši rang. Karijera? Ne razmišljam još o mirovini, vidim da i dalje mogu igrati na visokom nivou, tako da… Kada tijelo kaže ‘dosta Avdija’, onda ću se i povući.

Vršajevićevo ime se u posljednje vrijeme ne može toliko često pročitati u medijima. Kao da se povukao…

– Nisam se povukao nego mediji ne obraćaju pažnju na mene, kao da me zaobilaze. Ja nisam osoba koja se voli eksponirati, više volim raditi svoj posao, ali smatram da to baš i nije bilo popraćeno, naročito kada sam ovdje igrao u 1. ligi, osvajao kupove, igrao evropske utakmice… Ne znam zašto. I selektori su zatvarali oči kada sam otišao u Tursku, a da sam mogao dati još reprezentaciji – mogao sam. Ipak, za to vrijeme vežu me samo lijepe uspomene. Išao sam i na Svjetsko prvenstvo na kojem sam čak i postigao gol. Jednog dana ću imati šta pričati svom sinu.

Prisjeća se i kako je borbu vodio sa Mensurom Mujdžom.

– Igrao sam u generaciji koja se ne može porediti sa današnjom, čast svima, ali ono vrijeme će se teško ponoviti. Neću ni nabrajati, znate i sami kakvi su igrači igrali u to vrijeme… Lično sam se borio za poziciju sa jednim Mensurom Mujdžom koji je za mene naš najbolji desni bek, a u jednom momentu uspio sam i da ga potisnem. Ma, to je bilo baš pravo vrijeme. Daj Bože da odemo ponovo na neko veliko takmičenje. I dan-danas mi cvjetamo kada se prisjećamo Brazila.

Ponekad je i omalovažavan, ali Safet Sušić je u njega imao puno povjerenje.

– Znamo šta ime Safeta Sušića znači u svjetskim okvirima i onda kada ti takav neko pruži šansu, ko poznaje fudbal u dušu, meni je dovoljno. Naši stručnjaci se mogu poklopiti po ušima. Zahvalan sam mu do kraja života što mi je vjerovao. Uostalom, on je i jedini selektor koji nas je odveo na veliko takmičenje i uvjeren sam da bi ponovio taj uspjeh da je dobio šansu. Sušić se nije bojao nikome ništa reći, prema nikome nije imao pardona. Veliki trener i veliki čovjek.

Reprezentaciju prati i danas. Vjeruje da će Zmajevi na kraju uspjeti izboriti plasman u play-off.

– Pratim svaku utakmicu, naravno. Iako nisam tu, nisam od onih koji likuju već se radujem i tugujem sa igračima. Čekaju nas dvije veoma teške utakmice protiv Finske i Ukrajine i lično se nadam da ćemo uspjeti ostvariti cilj jer su momci zadnjih utakmica pokazali da imaju kvalitet.

Kaže kako je zimus postojala opcija i da se vrati u Premijer ligu BiH.

– Uvijek je to opcija kada se bliži kraj karijere. Ne želim da se protumači da potcjenjujem našu ligu, ali smatram da sam na jednom nivou iznad i da mi je ipak bolje ostati u Turskoj. Makar to bilo i u njihovoj 2. ligi koja je finansijski i infrastrukturno na nivou mnogih evropskih. Klub mi je u Istanbulu, borimo se za plasman u viši rang, a imam i veoma dobar odnos sa trenerom koji je svojevremeno otkrio Edina Višću.

Tino Sven Sušić s kojim je veliki prijatelj nije se baš proslavio u FK Sarajevo.

– Pratim sve naše klubove. Smatram da je Sarajevo napravilo mnogo grešaka u posljednje vrijeme, što se odražava i na rezultate, a jedna od njih se upravo zove Sušić. Svi znamo kakav kvalitet Tino ima. Činjenica je da mu zadnjih godina nisu cvjetale ruže u karijeri, ali smatram da je, uz pravi tretman, mogao puno dati. S njim sam konstantno bio u kontaktu, bilo je tu nefudbalskih stvari zbog kojih čovjeku i padne volja. Vjerujem da će se vratiti na stari nivo, poručio je Vršajević na kraju razgovora za Reprezentacija.ba portal.

(Reprezentacija.ba)