Jednog dana 28. septembar mogao bi se obilježavati kao praznik u Moldaviji. Tog utorka Sheriff je ostvario najveću pobjedu u historiji moldavskog fudbala, pobijedio je u Ligi prvaka veliki Real, i to usred Madrida.

Ko zna kako bi se ovakva pobjeda proslavila negdje u Bosni i Hercegovini. Ipak, po povratku u Tiraspol, fudbalere Sheriffa dočekala je tek jedna medijska kuća i poneki navijač. Alkohola nije ni bilo. Ispričao nam je to bh. internacionalac iz redova Sheriffa Stjepan Radeljić koji je doskoro igrao na premijerligaškim terenima.

Znao je Radeljić odmah zašto ga zovemo. Sam je krenuo pričati…

– Osjećaj je nevjerovatan. Gostovali smo velikom Realu, ko je mogao očekivati da ćemo ih pobijediti, ali to je fudbal. Mi smo se u podsvijesti nadali čudu, barem bodu. Iznenadili smo cijeli svijet. Idemo dalje, javio se Stjepan Radeljić iz Tiraspola za Reprezentacija.ba portal.

Telefon mu je usijan od poziva.

– Ma, konstantno zvoni. Dobio sam brojne poruke podrške, od znanih i neznanih, a na neke nisam još stigao ni odgovoriti. Malo me i oči bole, haha.

Otkrio nam je i kako su prilično skromno proslavili ovu historijsku pobjedu.

– Slavili smo, pjevalo se i skakalo, ali kratko jer smo žurili nazad. Imali smo let za Moldaviju. Nije bilo ni alkohola jer je u Moldaviji malo drugačiji način života, živi se profesionalnije, tako da smo umjesto toga pili Coca-Colu i jeli pizze. Na aerodromu je bilo nekoliko novinara.

Kada se vraćao avionom, kroz glavu su prolazile brojne slike. Odrastanje u Vitezu, igranje za istoimeni klub…

– Do prije nekoliko godina ovo je zvučalo nemoguće. Dolazim iz male sredine, u životu sam prošao mnogo toga, a nekako se taj čudan osjećaj posebno javio prilikom zagrijavanja. Zamislite, okrenem se, a pored Modrić, Kroos, Jović… Zapitao sam se je li ovo san. Do jučer sam ih sve gledao na televizoru ni ne sluteći da ću poslije dočekati da ih i uživo vidim.

Želio je uzeti od Modrića dres za uspomenu, ali…

– Nakon utakmice čestitao mi je. Želio sam, naravno, da uzmem od njega dres za uspomenu, ali već ga je dao jednom saigraču. Na kraju sam dobio od Jovića.

Opisao nam je i kakav je generalno život u Tiraspolu.

– Ovdje je život siromašan, plaće su minimalne, prosječna iznosi oko 300 dolara. Dosta ljudi mora raditi pored još kakav posao da bi preživjeli. Trgovine i restorani su jeftini, možda čak jeftiniji nego kod nas. A klub kao klub je institucija. Gazda drži skoro cijeli Tiraspol. Moj život ovdje je, rekao bih, normalan. Vrijeme provodim tako što idem s treninga na trening, družim se sa saigračima, malo PlayStation…

Za Sheriff nastupa kao posuđen igrač Osijeka. Plan je da tu ostane do zime, međutim moguće je i da ga Moldavci zadrže.

– Sigurno ću u skorije vrijeme rješavati i svoj status. Postoji opcija da ostanem. Vidjet ćemo, popričat ću sa Sheriffom i Osijekom, rekao je Stjepan Radeljić na kraju razgovora za Reprezentacija.ba portal.

(Reprezentacija.ba)