Ognjen Valjić godinama je kotirao za jednog od najboljih fudbalskih sudaca u Bosni i Hercegovini. Osim što je u nekoliko navrata dijelio pravdu u najvećem našem derbiju i finalima Kupa, Banjalučanin je ugled uživao i u krugovima UEFA-e koja ga je u nekoliko navrata delegirala za utakmice Evropske lige.

Ipak, koliko je zapravo posao fudbalskog sudije surov osjetio je na svojoj koži i Valjić koji je 2017. godine, u najvećem naponu snage, odlučio da pištaljku ‘okači o klin’ i okrene se novoj karijeri. U razgovoru za Reprezentacija.ba priznao je da danas žali zbog te odluke.

– Do jučer sam imao najviše odsuđenih derbija, pet u karijeri, zatim četiri finala Kupa zaredom… Ponosan sam na sve te stvari, ali sam ujedno i tužan jer se moja sudijska karijera završila u 36. godini. Mislim da sam mogao još više napraviti u internacionalnim okvirima i da se mogla karijera završiti na jedan ljepši način, kaže Ognjen Valjić na početku razgovora za Reprezentacija.ba portal i potom otkriva šta je dovelo do toga da prestane suditi.

– Mene su diskreditovali kada sam bio u punom naponu snage i kada je tek trebalo očekivati moj maksimum. Do tada sam 10 godina bio na premijerligaškoj listi, sedam godina na internacionalnoj… Pojedinci su nakon utakmice finala Kupa između Sarajeva i Širokog Brijega, nezadovoljni mojim suđenjem, odlučili da moju karijeru završe i nakon svega sam odlučio da jednostavno stavim tačku na tu priču. Bili su ogromni pritisci. Kolegu Jakupovića i mene su označili jedinim krivcem što Sarajevo tada nije uzelo trofej. Da li se kajem? Sada kada vratim film, volio bih da još sudim, ali u međuvremenu započeo sam jednu novu karijeru kroz koju nastojim prenijeti znanje mlađim sudijama i edukovati ih o ovom poslu. Baš sam nedavno bio na seminaru za međunarodne posmatrače gdje su bila imena poput Kuipersa, Clattenburga, Mažića… Jedan od njih mi je prišao i pitao me zašto ne sudim, a ja onako, mislim se, kako da objasnim čovjeku šta se to desilo 2017. godine.

Posljednjih dana u centru pažnje bh. javnosti je napad na sudije sa meča Velež – Borac. Podsjetimo, oni su presretnuti u tunelu Lendava i tom prilikom je zapaljen automobil kojim su se vozili. Otvorilo je to brojna pitanja.

– Teško je ostati imun na sve to, a pogotovo na raznorazne natpise, izjave… Čitavo vrijeme se potenciraju neke sudijske greške, neću ulaziti u to jesu li postojale ili ne, međutim bojim se da mi kao javnost ne stajemo u borbu protiv vandalskog čina. Tražimo neke izgovore za to. To ne bi trebale biti tekovine jedne civilizacije, svi zajedno trebamo osuditi takve stvari, dodaje Valjić.

Valjić se nakon svega pita šta je sljedeće…

– Je li treba pasti mrtva glava zbog fudbala? Koliko imam informacije, njima su ubacili baklju u automobil, a zamislite da nisu uspjeći na kraju ‘izletili’. Samo zahvaljujući toj brzoj reakciji spriječene su teže posljedice, možda čak i smrtni ishod. Nemam riječi. Ne postoji razlog da se čovjek pokuša ubiti. Ne postoji! Materijalna šteta, automobil…, sve je to nebitno sada, bitna je ta duševna bol, onaj strah u ljudima. Neće im biti lagodno nastaviti živjeti dalje u ovom okruženju u kojem živimo.

I sam Valjić je svojevremeno bio napadnut. Desilo se to 2016. godine po povratku iz Širokog Brijega.

– Nezadovoljni suđenjem, pojedinci iz Širokog Brijega su pokupali da nas linčuju. Nakon utakmice mi smo tražili pratnju koja nas je izvela iz grada, dalje su smatrali da smo bezbjedni, međutim meni je čudno bilo kako nas automobili drugi pretiči i potom usporavaju. Valjda je logično da daju gas i nastave voziti. Meni je to odmah bilo sumnjivo, rekao sam to i kolegama, nakon čega se vozač okrenuo u rikverc i krenuo ka Širokom Brijegu. Samo zahvaljujući toj njegovoj brzoj reakciji uspjeli smo se spasiti. Bili smo do tada prepušteni sami sebi, nismo pri ruci imali nikakvih rekvizita da se branimo i ko zna kako se to moglo završiti.

Počinioci, kaže, nisu nikada nađeni.

– Digla se u to vrijeme cijela javnost, imali smo podršku, ali ispostavilo se da je bila deklarativna. Niko nije poduzeo ozbiljne korake da se ta lica dovedu pred lice pravde. I ono što me je najviše zaboljelo, jeste to što su dušebrižnici počeli čak pričati da smo mi to izmislili, ne znam iz kojeg razloga bi to neko izmislio? Nakon svega ja se, iskreno, pribojavam nekog fatalnijeg ishoda. Ponavljam, mi svi moramo biti protiv ovakvih stvari i u javnosti se trebaju spustiti tenzije. Ovo je fudbal. Dajte da se nadmećemo i da djelujemo kao cjelina. Imam osjećaj da smo toliko razjedinjeni, da pravdamo vandalizam…

Uprkos svemu, posao kojim se bavio preporučuje mladima.

– To je jedan fin poziv, ali istovremeno težak i opasan, kao što se i vidi. Ali, ja vam ne mogu dočarati osjećaj kada pred skoro 30.000 gledalaca sudite utakmicu Sarajevo – Željezničar na Koševu koja odlučuje o prvaku. Vi ste u centru pažnje, imate sve u svojim rukama, u vas se gleda… Čak i zviždanje sa tribina ponekad nosi adrenalin jer vas to tjera da ulažete u sebe, da dodatno napredujete… Svaki posao nosi neko određeno breme.

Otkrio nam je i kako izgleda priprema za jednu utakmicu.

– Nisam imao neku posebnu pripremu, ali sam nastojao da gledam utakmice i da vidim otprilike ko je problematičan igrač, ko bi mogao izazvati problematičnu sitauciju. Isto tako, čitao sam medije, pratio sve oko utakmice, važna je i ta psihička priprema… Sad je u fokusu Elvis Mujić koji je otkazao da sudi utakmicu u Banjaluci, razumijem ga, iako nisam imao takvih sitaucija. Trpio sam puno prijetnji i uvreda, ali to me nekako vodilo da dajem maksimum, kazao je Ognjen Valjić na kraju razgovora za Reprezentacija.ba portal.

(Reprezentacija.ba)