Teško se sjetiti fudbalera koji je u tako kratkom vremenu postao zvijezda Sarajeva. Danima se o njemu priča kao već o jednom od najboljih fudbalera Premijer lige Bosne i Hercegovine, navijači mu sipaju hvalospjeve, a kako i ne bi kada je na posljednje tri utakmice postigao dva pogotka i ubilježio isto toliko asistencija. Istinsko pojačanje.
Govorimo o Darku Bodulu. Cijelu dosadašnju karijeru ovaj 32-godišnji napadač proveo je u inostranstvu, u svom CV-u ima čak i veliki Ajax, a zanimljivo da je rođen u Sarajevu. Nedaleko od stadiona Koševo.
– Došao sam da pokažem ko je taj Darko Bodul što se rodio u Sarajevu. Znao sam negdje u podsvijesti da ću odgovarati navijačima. Danas mi nerijetko šalju poruke na društvenim mežama, ima tu svega, a kada bih rekao da mi nije drago – slagao bih. Fudbal se i igra zbog navijača, govori ovaj simpatični fudbaler na samom početku razgovora za Reprezentacija.ba portal.
Svi u klubu su prezadovoljni s onim što je tek pokazao. On, pak, nije posve zadovoljan. Smatra kako može još bolje.
– Start je najbitniji. Iako možda statistički to ne izgleda loše, ja nisam još posve zadovoljan sa sobom jer nisam potpuno spreman. Trenutno sam na nekih 70 posto. Došao sam u Sarajevo da popravim situaciju i da uzmemo ono što klub treba da uzme – trofeje. Vjerujem da ćemo uspjeti u tome jer imamo sjajan tim. Vidi se iz utakmice u utakmicu da smo sve bolji i bolji.
I zimus je postojala priča da dođe u Sarajevo, ali kako situacija u klubu nije bila baš najbolja, opredjelio se za Ankaraspor. Danas kaže da u tursku 2. ligu ne bi više išao nikada.
– Nakon završetka sezone u Turskoj, imao sam još nekih opcija u inostranstvu, a onda me je kontaktirao i prijatelj Mahdi Tirić koji je bio zapravo spona sa stručnim štabom. Krenulo je tako. Poslije kada se cijela priča malo zakotrljala, ljudi iz kluba su došli kod mene u Kiseljak i brzo smo se na kraju dogovorili. Nisam se nimalo pokajao. Moram istaći da je Goran Sablić za mene jedan od najboljih trenera s kojima sam dosad radio. Baš mangupski trener. Profesionalac koji razumije svakog igrača. Kada vidim naročito ovu djecu kako rade, koju volju imaju i kako im on objašnjava… Nevjerovatno. Baš me ugodno iznenadio.
Rodno Sarajevo je napustio još kao dijete. Prisjetio se kako je izgubio svaki trag ocu.
– S obzirom da su to bile crne devedesete, izbjegao sam vrlo rano u Austriju gdje sam odrastao, a ocu se tih godina u međuvremenu izgubio svaki trag. Ostao je u Sarajevu i nismo imali nikakav kontakt s njim. Nismo znali gdje je i šta je. Jednog je dana samo osvanuo na vratima. Ma, rat je grozna stvar, ne volim o tome ni govoriti.
Za sebe kaže da je porodičan čovjek, vrijeme provodi najviše sa suprugom i sinom, a u grad ide samo kada baš mora.
– Suprugu sam upoznao još u Nizozemskoj. Naša priča je počela 2009. godine, a već sedam godina smo u braku. Postali smo u međuvremenu i roditelji. Kako joj se sviđa Sarajevo? Ma, lijepo joj je baš, osim ako me ne laže (smijeh). Nije kao Amsterdam, ali dobro je, živimo u lijepom naselju i imamo sve što nam treba.
Nezaobilazna tema kroz razgovor sa Bodulom bio je, naravno, Ajax. Kopljanici su ga doveli kao jednog od najvećih talenata. Vidjeli su u njemu novu zvijezdu.
– Kao dijete sam čitao o Van Bastenu, nosio njegove dresove, a na kraju sam doživio da mi on bude trener u Ajaxu. Kada te jedna takva legenda oslovi za ‘sine’, nema dalje. On me uveo u prvi tim Ajaxa, prisjeća se Bodul i potom nastavlja:
– O pozivu iz kluba kao što je Ajax mašta svako ko krene igrati fudbal. Dobio sam priliku da se razvijam u jednoj od najboljih fudbalskih škola na svijetu. I krenulo je, zabio sam preko 20 golova za B tim i potom sam prekomandovan u prvi, seniorski, ali tu nisam bio pravi. Možda je i do toga što nisam kraj sebe imao roditelje, brat je u to vrijeme aktivno igrao fudbal, nedostajala mi je ona prava podršku. Nisam bio svjestan ni šta je fudbal. Znate, kada ugledate na treningu jednog Van Bastena koji vam je trener, a debitujete kraj Suareza, već mislite da ste došli do vrha i da je to to. Tipični balkanski mentalitet. A ni ponašanje moje nije bilo baš najbolje. Neko ko je stranac i ko tu prima novac mora, ipak, znati red. Najgore je učiti na svojim greškama.
U to vrijeme malo je nedostajalo da potpiše za Tottenham. Trebao je zamijeniti, ni manje ni više, nego Garetha Balea.
– Nadavao sam se golova za rezervni tim i potom prešao u seniorski kod Van Bastena. Ipak, on je u međuvremenu otišao, a na njegovo mjesto je došao Martin Jol koji je želio neke svoje igrače. Jedan od onih koji je bio na njegovom radaru zvao se Gareth Bale, želio ga je baš, a Tottenhamov uslov je bio taj da u zamjenu dođem ja. I oni su me pratili, znali su da sam veliki potencijal. Sportski direktor Ajaxa Danny Blind nije bio za to, vjerovali su da moje vrijeme tek dolazi, međutim nije ispalo kako su očekivali. Ako ništa, imam šta ispričati sinu kada naraste. Svi znamo ko je i šta je danas Bale.
Imao je priliku da upozna i Ivicu Osima kada je nosio dres Šturma. Igre koje je pružao u Austriji nisu promakle ni Safetu Sušiću.
– Osim je, po meni, najveća trenerska legenda u Austriji. Nevjerovatno je s kakvim poštovanjem ljudi tamo govore o njemu. U to vrijeme kada sam bio u Šturmu pojavila se opcija i da igram za reprezentaciju Bosne i Hercegovine, čak je i stigao poziv u klub, ali bilo je već kasno jer sam u međuvremenu dobio i poziv Hrvatske koji sam prihvatio. Na kraju sam zadobio tešku povredu i sve to je palo u vodu. Poslije toga sam ispao iz svih kombinacija. I Austrijanci su me željeli u to vrijeme.
Na njegovom tijelu mogu se uočiti i brojne tetovaže.
– Volim tetovaže. Svaka koju imam na sebi nosi neko značenje, označava nešto što sam prošao u mom životu. Prvu sam napravio sa 17 godina kada sam još bio u Nizozemskoj, rekao je Darko Bodul na kraju razgovora za Reprezentacija.ba portal.
(Reprezentacija.ba)
