Kerim Memija u posljednje vrijeme sve češće se može vidjeti na Grbavici.

Nekadašnji kapiten U21 reprezentacije BiH trenutno je bez angažmana. Prošle sezone je igrao sjajno za Varaždin, ljudi iz ovoga kluba bili su uvjereni da je materijal za Ivayla Peteva, ali u međuvremenu “Krojači” su ispali. Bila je to sreća u nesreći za 25-godišnjeg fudbalera koji trenutno osluškuje ponude.

Kako je sve češće prisutan na Grbavici, interesovalo nas je ima li priče oko potencijalnog povratka.

– U Sarajevu sam već neko vrijeme, treniram individualno i čekam da se pojavi ponuda koja će me baš zadovoljiti. Prioritet je svakako inostranstvo. Ima već sada nekih opcija, neću žuriti, ali opet ne valja puno ni čekati, govori za Reprezentacija.ba portal Memija.

Ako se uopšte bude vraćao u BiH, prioritet je svakako Željezničar.

– Ne znam šta bih rekao po pitanju povratka. Da, bio sam na stadionu i bilo je neke priče sa ljudima iz kluba, ali ništa zvanično… Lijep je osjećaj kada znaš da nisi otišao na ružan način. Ako se budem vraćao u BiH, teško se mogu zamisliti u ijednom drugom klubu. Tako razmišljam.

Zadovoljan je, kaže nam, igrama koje je pružao u dresu Varaždina.

– To je bila baš sreća u nesreći, igraš dobro, a klub na kraju ispadne. Najradije bih zaboravio taj drugi dio sezone. Meni je bilo baš lijepo u Varaždinu i vjerovatno bih ostao da smo izborili opstanak. Tamo sam dobio ono što mi je trebalo, povjerenje i minutažu, doslovno sam se vratio u život.

Tadašnji sportski direktor Varaždina Miljenko Mumlek, nekada sjajni fudbaler, bio je uvjeren da je Sarajlija potencijal za A reprezentaciju.

– Naravno da godi takvo nešto i zahvalan sam mu na lijepim riječima.

Prije toga je nekoliko godina proveo u Danskoj. U početku je išlo dobro, ali kasnije…

– Zadnjih pola godine u Danskoj baš sam se mučio. Kako sam ugovor odbio produžiti, odmah su me stavili u drugi plan, što je i normalno u fudbalu. Svako želi igrača na kojeg će moći računati i u budućnosti, a ne samo na mjesec, dva. A početak je druga priča. Uslovi za treniranje, stadioni…,sve je bilo na jednom vrhunskom nivou. Jedino se nisam prilagodio na život van terena. Danci su malo hladniji u odnosu na nas. Tamo nema da prije treninga odeš sa saigračima na kafu, ručak…

Kada se uzme u obzir da je bio veliki potencijal i kapiten mlade reprezentacije, samo po sebi se nameće pitanje – šta je usporilo razvoj?

– To niko ne zna, pa ni ja sam. Možda nedostatak sreće. U ključnim trenucima se nisu poklopile neke stvari, uvijek je nešto ‘štopalo’, ali to je život. Treba raditi dalje i nadati se najboljem.

Interesovalo nas je i kakav pogled ima na mlade fudbalere koji po svaku cijenu žele ići u inostranstvo igrati.

– Tamo nije med i mlijeko, to svi trebaju znati. Ne treba odmah nakon jedne dobre sezone žuriti za odlaskom, pogotovo ukoliko su sitne razlike u pitanju, bolje je ostati, isprofilisati se što je više moguće. Jedino ako su baš, baš dobri uslovi u pitanju.

Za prvi tim Željezničara je odigrao 75 utakmica. Četiri posebno izdvaja.

– Najljepše uspomene me vežu za evropske utakmice koje smo igrali protiv Ferencvaroša i Standarda. Nekada mi na društvenim mrežama izlete videozapisi, fotografije. Vrate se lijepa sjećanja na to vrijeme, na ljude s kojima sam tada dijelio svlačionici. Sa skoro svima njima sam i danas u kontaktu, poručio je Memija na kraju razgovora za Reprezentacija.ba portal.

(Reprezentacija.ba)