Marjan Mijajlović svojim prepoznatljivim glasom dodao je dozu spektakla Veležovoj evropskoj avanturi.
Rođeni su, kao što je već poznato, nakon 33 godine nastupili u Evropi. U meču 1. kola UEFA Konferencijske lige pobijedili su sjevernoirski Coleraine sa 2:1, a u ušima navijača i danas odzdvanjaju riječi ‘makumba, makumba’, koje je uzivikavao kada je Brandao golom najavio preokret. Njegov grubi i hrapavi glas vratio nas je u vrijeme kada je sa velikom strašću komentarisao i utakmice reprezentacije.
Marjana smo ovih dana uhvatili u Sarajevu. Radi punom parom. Iako ga zovu živom enclikopedijom, veliku pažnju posvetio je pripremi uzvratne utakmice koja je na rasporedu u četvrtak.
– Baš sam se obradovao prijenosima Veležovih utakmica. U zadnje vrijeme radio sam boskerske mečeve, malo sam pohvatao konce oko toga, a prije toga sam komentarisao Sarajevo. Tu baš nije ugođaj bio potpun jer nije bilo publike, ni meni samom kao komentatoru nije onda lako, dok je sada na Grbavici bila druga priča. Navijači Veleža su sjajni, to će reći Manijaci, Pitari i svi ostali, napravili su baš sjajnu atmosferu. U Sarajevu su bili ljudi iz svih krajeva. Upoznao sam i nekoliko njih iz Amerike, govori Marjan Mijajlović na početku razgovora za Reprezentacija.ba.
Bio je na nivou. Euforično je ispraćao svaku Veležovu akciju…
– Ako je igra brza, onda moj temperament i ja dolazimo na svoje. Samo su dva kriterijuma da Marjan bude Marjan, a to je da pobjeđujemo i da se igra brzo. Sve ostalo ćemo lako. Obično utakmica efektivna traje 50 minuta. Ostatak vremena je za praćenje igre, zabavljanje… Naročito mi je drago bilo kada mi je prije nekoliko dana prišla jedna starija gospođa u Mostaru i rekla kako je uživala tokom cijelog programa, od uvodnog dijela do same odjave. Kad takve stvari čuješ, znaš da se isplati ono što radiš. Bio je ovo i romantičan momenat zbog samog Senada Hadžifejzovića koji također voli Velež.
Rođeni su u prvoj utakmici slavili rezultatom 2:1. Ono što Marjana najviše oduševljava je samopouzdanje koje imaju Veležovi igrači.
– Jednu stvar ne treba zaboraviti, a to je (ne)iskustvo. Izuzev Radovca koji je odigrao 11 utakmica u Evropi za Sarajevo te nešto malo Anđušić, Radović i Zajmović, svima ostalim to su bile prve utakmice na ovakvkom nivou. I onda kada još Velež nastupi tu nakon 33 godina čekanja, normalno je da bude treme. I kada je Velež nesretno primio taj gol na početku, nisu klonuli duhom, mogli su čak i ubjedljivije pobijediti na kraju. A doći do preokreta nije lako ni Real Madridu. Činjenica da su posljednju zvaničnu utakmicu izgubili još u novembru daje dovoljan razlog igračima da pucaju od samopouzdanja, što se vidjelo na terenu, a još mi je draže da nisam tokom boravka u Mostaru čuo niti jednu lošu riječ na račun zalaganja igrača. Stvarno se bore. Grehota je bilo šta zamjeriti. Ali, opreznosti ne smije nedostajati. Još nije gotovo.
Feđu Dudića smatra najperspektivnijim trenerom u Bosni i Hercegovini.
– Napravio je jedan borben i standardizovan sastav. Dolaze novi igrači, ali kostur ostaje isti, danas u timu imaš osam fudbalera koji već četvrtu sezonu igraju zajedno. To je jedan veliki kapital. Sa Feđom se poznajem dugo, gostovao mi je u emisijama i kada je bio igrač, no bez imalo subjektivnosti tvrdim da je on trenutno najperspektivniji trener u BiH. Nisu njegovi rezultati počeli u Veležu. Treba vratiti film i vidjeti da je sa jednim GOŠK-om, koji po reputaciji ne spada u vrh bh. fudbala, bio sedmi na tabeli. Krči svoj put u tišini i sabura, što se kaže. Po tom pitanju me podsjeća na naše velikane poput Sušića, Bajevića, pa i Halilhodžića koji nisu nikada bili od velikih izjava i obećanja. Više su šutljiviji i mudriji.
Mehmeda Ćosića nazvao je ‘Osvjačem’, po turskom sultanu, a uzivikivao je i riječi makumba kada je Brandao zabio gol. Jasno je da je opšta kultura i znanje Mijajalovića jedinstveno među njegovim kolegama.
– Ja to stvarno ništa ne pripremam unaprijed, ne znam ni šta će se dešavati. Spremim biografiju, podatke u klubu i prepustim se emocijama. Tako mi je naumpao sultan dok sam izgovarao Ćosićevo ime, a dugo mi je u glavi čučala riječ i makumba koju Brazilci često izgovaraju kada daju gol. Sve je to spontano. Ko zna, možda taj snimak budu gledali Brandaovi prijatelji i porodica. Ovo je danas vrijeme kada se praktički sve preko interneta nađe za minutu, dvije. Svijet je postao kao jedno selo. U moje vrijeme imao si sedmično jedan sportski pregled i tada si tek mogao vidjeti određene stvari. Ali, danas na kraju dana, ne bih mijenjao svoje djetinstvo ni za šta na svijetu.
Velež je ponovo postao hit. U to se Marjan uvjerio i nakon posljednje utakmice.
– Samo na Facebooku sam nakon utakmice dobio pregršt poruka od ljudi iz Hrvatske, Srbije…, koji su sretni što je Velež ponovo zaigrao u Evropi i što su mogli gledati tu utakmicu. Kada vam neko iz Valjeva napiše: ‘naprijed Rođeni’, to dovoljno govori o popularnosti jednog kluba koji je kroz historiju prošao sve i svašta. No, držim se one osmanske poslovice koja kađe da o lošim stvarima ne treba pričati.
Prisjetio se i jedne anegdote završavajući ovaj razgovor.
– E, kad baš pričamo o Veležu, sjećam se da su se jedne prilike sa mnom u Mostaru fotografisala djeca, a u istom momentu na drugoj strani vidio sam Semira Tuceta i doslovno skamenio se. Kao da sam vidio idola. Ta djeca nemaju valjda istu percepciju kao i ja. Meni je bila takva čast i zadovoljstvo što sam upoznao sve te legendarne Mostarce. Zamislite, kao dijete gledaš Kajtaza, Bajevića, pa Vahu… i sve ih na kraju upoznaš. Te ljude toliko izgrlim kada ih vidim, odajem im tako priznanje i žargonski rečeno mogu me poslati i po cigare, Tako sam vaspitam, imam taj respekt, istakao je na kraju Mijajlović.
(Reprezentacija.ba)
