O Sedinu Torlaku i svemu onome što je kao igrač dao u dresu FK Sarajevo suvišno je trošiti riječi. Nekada odlični defanzivac na Koševu se zadržao od 2008. do 2013. godine, a u tom razdoblju upisao je 141 nastup i bio je u dva navrata nagrađivan trofejom “Ismir Pintol” koji se dodjeljuje najborbenijem igraču.

Nakon karijere Torlak je bio involviran u rad kluba kao trener u omladinskom pogonu, međutim prošlog mjeseca je dobio – otkaz. Putem maila. Odluku da može tražiti novi posao saopštio mu je Italijan Matteo Cioffi koji je početkom godine preuzeo ulogu šefa kompletne škole.

O Sarajevu će Torlak uvijek rado govoriti, a razgovor za Reprezentacija.ba počeo je pričom upravo o otkazu. Poznat kao neko ko je bez dlake na jeziku ni ovaj put nije štedio nikoga.

– Svjestan sam da je trenerski posao takav da ne možeš na jednom mjestu biti 100 godina. Ono što mene boli je nekokrentan odnos koji su čelnici kluba imali prema meni, naglasit ću ime Sabrine Buljubašić. Bilo je obećano da će novi šef Cioffi obaviti razgovor sa svim trenerima i da će se nakon toga donijeti odluka, ali to se nije desilo. Čim su otišli na pauzu došao je mail u kojem su mi saopštili bez ikakvog objašnjenja da više neću raditi. Je li me pogodilo? A koga ne bi? Tu sam igrao dugo, srce ostavljao na svakoj utakmici… Često kada krenem leći razmišljam je li sve to imalo smisla, ali bude mi drago kada prošetam gradom i kada me zaustave navijači, obični ljudi… Ovi ljudi koji su danas tu su prolazni, Sarajevo ostaje. Jedino mi je žao što radi takvih ide u krivom smjeru. Daj Bože da je Sarajevo uvijek prvak, da igra grupne faze evropskih takmičenja, a ja ne moram nikada biti tu, priča nam Sedin Torlak.

Još jedna odluka koja je izazvala ogorčenje bilo je ukidanje Škole fudbala “Asim Ferhatović – Hase”. Temelj budućnosti.

– To je za mene smiješno i tragično. Ta škola postoji godinama, sama sebe je finansirala, a u njoj sam i ja radio čim sam završio karijeru. Tu počinju trenirati djeca koja će, danas-sutra ako ne uspiju, voljeti Sarajevo i biti na tribinama kao navijači. Ugašene su nadolazeće generacije zaljubljenika u Sarajevo. To je moje lično mišljenje i grozim se na to koliko god oni tvrdili da su razlozi finansijske prirode. Više je ta škola donosila Sarajevu, nego što je uzimala. Imala je potporu sa općinskog nivoa, razne vrste sponzora, a plaćale su se i članarine. To je bila nečija ideja i samo se očito čekao neko ko bi je mogao sprovesti u djelo.

U klub se vratio Vincent Tan, što bi za navijače mogao biti nagovještaj boljih dana.

– Tan je donio u prošlosti mnogo dobrih stvari Sarajevu i s te strane drago mi je da se vratio. I da se malo stane na noge. S druge strane, odlazak Vijetnamca Nama mene toliko ni ne iznenađujuće s obzirom da se nisu napravili ti neki iskoraci koji su bili planirani. Svaki investitor i ulagač koji daje svoja sredstva očekuje i povrat, a on očito nije ništa dobio.

Veliki broj fudbalera je ovog ljeta napustio Sarajevo. U sljedećem periodu cilj se posvetiti podmlađivanju te pružanju više prilike igračima koji dolaze iz omladinskog pogona.

– Bilo mi je drago kada sam vidio da na spisku ima veliki broj igrača koji su prošli kroz omladinski pogon, a kasnije bili na posudbama. Volio bih da dobiju šansu i da je iskoriste. Kako će to izgledati bez jačih i zvučnijih pojačanja, kakve će ambicije uopšte biti u novoj sezoni, to će vrijeme pokazati. Ako se već podmlađuje, onda bi i navijači trebali imati strpljenja jer sa mladom i neiskusnom ekipom rezultati u prvi mah možda neće biti na očekivanom nivou.

U aktuelno rukovodstvo navijači baš i nemaju povjerenje. Naglašavali su to u nekoliko navrata.

– Ne biste ni vi imali povjerenja u nekoga ko nije transaprentno radio. Ja sam usko vezan za Sarajevo sa navijačke strane i kroz karijeru. Ako se sjećate, navijači su još u aprilu dostavili neko pismo u kojem su tražili odgovore na brojna pitanja, a na kraju ih nisu ni dobili. Sve to je imalo utjecaj. Nisu u najavi bila ni sva ova dešavanja o kojima govorimo. Veliki broj igrača je otišao, čak i kvalitetnih, poput Hrvoja Miličevića koji je u zadnjoj liniji odlično funkcionisao. A ne tako davno je, recimo, produžio ugovor. Sama ta politika oko transfera je općenito bilo netransparentna. Bilo je promašaja i ne znam je li iko odgovarao za to.

Razlozi izgubljenje titule, smatra, mogu se tražiti i u kašnjenju plata igračima.

– Naravno da mogu. Niko nije došao ovdje igrati džabe ili iz ljubavi, svi su tu radi novca, što je i normalno. Sa tim ogromnim kašnjenjem neko se mogao nositi, a neko očito nije. Zakazale su tu mnoge strukture u klubu, to je jedan lanac koji je usko povezan i svi snose odgovornost. Negativna atmosfera se na kraju prenijela na teren, Borac je to iskoristio, osvojio titulu i to je to. I pored osvojenog Kupa, kada se podvuče crta i vidi kakva je prednost bila, za mene je prošla sezona bila neuspješna.

O Goranu Sabliću još ne želi donositi zaključke.

– Njegov rad mi je poznat, bio je već u Širokom Brijegu gdje je imao prilično dobre rezultate. Ne želim još ništa prognozirati. Treba čovjeka pustiti da radi.

Govoreći o Sarajevu, kaže da mu je žao što bordo dres nije nosio i više vremena, a otkrio je da je svojevremeno imao i ponudu – Željezničara. Zvao ga je Amar Osim.

– Bilo je to 2011. godine, tada su u Željezničaru bili Amar Osim i Rusmir Cviko. Kada je stigao poziv sjećam se da smo bili na pripremama u Fojnici, sa mnom u sobi je bio Damir Hadžić, ali nije mi bilo teško odbiti tu ponudu. Amaru sam rekao: ‘Vidite, mislim da ne bih bio sretan u Željezničaru kao što sam u Sarajevu’. U tom se sve završilo. U Sarajevu su me cijenili navijači, dobijao sam nagrade i nisam mogao preći preko svega toga. Ja sam malo srčaniji, ne gledam baš sve kroz novac, podvukao je Torlak na samom kraju razgovora.

(Reprezentacija.ba)