Svoj 66. rođendan danas slavi najuspješniji selektor u historiji reprezentacije Bosne i Hercegovine Safet Sušić.
O onome što je Sušić napravio u dosadašnjem životu suvišno je i trošiti riječi. Kada biste probali s njim šetati zajedno po Sarajevu ili Parizu, morali biste stajati po strani, jer bi ljudi doslovce trčali u njegovo društvo. Zlatnim slovima se upisao u historiju, kako francuskog, tako i bosanskohercegovačkog sporta.
Da su vremena normalija danas bi Pape vjerovatno već rezervisao mjesta u pariškom restoranu gdje bi počastio porodicu i najdraže mu prijatelje, ali kako je na snazi ‘lockdown’, ni rođendan više nije kao nekada.
– Već je 66. godina, previše (smijeh). Vjerujte mi, u zadnje vrijeme te rođendane skoro nit brojim, nit slavim. Jednostavno ima toliko važnijih stvari da je to postalo nebitno. Ali, dosta ljudi mi šalje poruke i trudim se da odgovorim svakome i zahvalim se, kaže Safet Sušić za Reprezentacija.ba portal.
Danas kada podvučete crtu, žalite li za čim?
– Nemam za čim da žalim. Imao sam veoma uspješnu igračku karijeru, trenerska je bila onako, moglo je biti i bolje.
Zvučite kao da više nemate namjeru raditi kao trener.
– Već dvije godine ne treniram nikoga. Ako se pojavi nešto što bi moglo biti interesantno, onda bih radio, ali spreman sam i da završim karijeru ukoliko to izostane. Neće biti smak svijeta. Trenutno mi ne nedostaje puno taj trenerski posao kada pogledam cijelu situaciju sa koronavirusom. Vidite da nema ni publike ni stadionima, odmah nema ni draži. Vidjet ćemo… Imao sam ponuda, baš danas me zvao jedan čovjek za Tunis, ali ne interesuje me to.
Kako izgleda život u Francuskoj, kako provodite vrijeme?
– Ovdje je vrlo nezgodna situacija, postalo je toliko monotono, svaki dan je isti. Ne možeš skoro nigdje da izađeš, od sedam sati do ujutro je policijski sat, restorani i kafići su zatvoreni… Mi stariji se, tu i tamo, možemo da nekako prilagodimo na to, ali problem je za mlađi svijet. Oni se baš dosađuju.
Pitanje je kada vas onda možemo očekivati u Sarajevu.
– Nedostaje mi Sarajevo. Navikao sam da barem jednom ili dvaput dođem po mjesec dana, ali nisam dolazio već dvije godine. Vjerovatno ću tek krajem godine, rekao nam je Sušić na kraju razgovora.
