Reprezentacija BiH ponovo je priredila jednu šok terapiju za sve svoje navijače. Barem za one koji su je mogli gledati, jer sudeći prema komentarima na društvenim mrežama više od pola države nije moglo gledati utakmicu Finska – BiH.

Selektor Ivajlo Petev imao je za svoj prvi nastup teži zadatak nego svi selektori do sada. Osim što je uz hiljade psovki i prijetnji doveden pod strašan pritisak, utakmicu je pripremao bez pomoći asistenata, te uz činjenicu kako će uoči debija imati samo dva nepuna treninga sa svojim novim igračima.

Kada se to uzme u obzir, kao i činjenica da smo samo osam minuta prije kraja utakmice imali negativan rezultat remi 2:2 se čini kao premija.

Da nam nijedna ekipa nema onoliko slobode koliko je imala sinoć Finska, selektor od igrača koji ne mogu više i bolje, može postići samo uz bolju organizaciju igre za koju će trebati vremena. No, naši najbolji igrači morali su sinoć biti odgovorniji. Morali su i mogli bolje.

Neangažovanost Miralema Pjanića u odbrambenim zadacima u prvom poluvremenu je bila vrlo opasna. Nažalost, BiH nije ni Roma ni Juventus koja može istrpiti umjetnike na terenu, nego ekipa koja za bilo kakve šanse mora na terenu imati 11 radnika, udarnika, šljakera… Kritika ide i na račun Stevanovića i Krunića koji su u prvom poluvremenu neulaženjem u sredinu terena u odbrambenoj fazi puno odmagali ionako našoj sinoć ne baš najstabilnijoj odbrani. Navijači imaju kritike i na račun Edina Džeke koji se nije, kako je to ranije radio u Romi i reprezentaciji BiH, dovoljno vraćao u vezni red kako bi pomogao izgradnji igre, ali možda je upravo dobio takve instrukcije od selektora. S druge strane Džeko se po svakoj grešci, za razliku od pojedinih saigrača, sprintom vraćao u odbranu kako bi preuzeo zadatke koji i nisu njegovi.

Ako se naši igrači pitaju kako treba igrati, onda je odgovor – onako kako je Slovenija sinoć igrala protiv Hrvatske – organizovano i kao na život i smrt. Istina, za tako organizovanu igru sigurno treba još više treninga i utakmica pod vodstvom novog selektora, možda je lakše igrati utakmice kada si podređena ekipa, ali sve osim potpunog zalaganja je neprihvatljivo.

Igračima koji ne mogu bolje i više, selektor će pokušati pomoći uvođenjem boljeg sistema igre u kojem individualnost može biti nadomještena kolektivnom igrom i njih i ne vrijedi više kritikovati. Od naših najboljih igrača selektor i navijači moraće tražiti još veće i bolje zalaganje, jer nedopustivo jer kako stoji par redova više – BiH za rezultat jedino ima šanse ako na terenu ima 11 neumornih radnika, trkača, fajtera… Jer u umjetničkoj slici na vašem zidu, možete uživati tek kada sazidate temelje, zidove, krov kuće…

Petevu se zbog kratkog roka priprema ne može komentarisati izbor igrača u prvih 11, ali pomalo je nejasna odluka da se iz igre prvi vadi Amer Gojak koji je jedini igrač koji se, praktično sam, izborio za dvije gol šanse. Čini se kako je Gojak, kao pravi fantazista koji u svakom trenutku može riješiti utakmicu, koji ne pada u svojoj igri čak i onda kada ga ne ide gol. Uzme li se u obzir da je vrlo odgovoran igrač koji po utakmici trči između 13 i 14 kilometara, ostaje dojam da je do kraja meča mogao donijeti prevagu. Čini se kako je i Demirović morao ranije dobiti priliku, posebno jer smo “ganjali” rezultat.

Ipak, optimizam ulijeva činjenica da je reprezentacija BiH, uz sve probleme oko pripreme utakmice, poput najvećih europskih reprezentacija igrala u istom ritmu gotovo svih 90 minuta, te nije odustajala od želje da zabije još poneki gol sve do samog kraja meča.

Petevu će utakmica protiv Kostarike sigurno biti odlična prilika da proba još neke taktičke i igračke kombinacije, a od koristi će sigurno biti i još četiri treninga i niz sastanaka koje će obaviti sa svojim igračima. Korisne će biti i utakmice mlade reprezentacije u kojoj bi igrači poput desnog beka Sturma Jusufa Gazibegovića mogli pokazati da mogu biti od koristi i u A reprezentaciji.

U subotu igramo protiv Kostarike na Bilinom Polju, a u srijedu protiv Francuske na Grbavici.

Sretno BiH!

(Reprezentacija.ba)