“Da kažem nešto o Adisu Jahoviću? Ma, to je pravi momak. Bilo je toliko anegdota dok smo igrali zajedno, ali jedne se posebno sjećam. Trebao se naći u gradu sa Hirošem koji je tada igrao u Sarajevu i kada ga je ovaj pitao ispred kojeg je kafića, on onako u žurbi pročita prvo što je pisalo na vratima – klimatizovano. Ma, to je ‘show’ bio! Baš mi je drago što je uspio u životu”, ispričao nam je jedan od bivših fudbalera Sarajeva kada smo ga pitali za igrača koji je na bh. terenima igrao prije desetak godina.

Opće je poznato kako fudbal u Bosni i Hercegovini ne kotira baš najbolje u Evropi, ali svaki mladi igrač koji prođe kroz njegov “pakao”, ima velike šanse da napravi poslije dobru karijeru. Primjer toga je upravo Jahović koji je u bh. prvenstvu nosio dresove Željezničara, Veleža i Sarajeva.

Već nekoliko godina Jahović igra i rešeta mreže u Turskoj. Put do uspjeha nije mu bio nimalo lagan. S kesom u ruci došao je u Sarajevo gdje mu je već tetka živjela, najprije u Željezničar, ali tamo za šest mjeseci nije odigrao ni minutu…

“Kada sam iamo 19 godina u Makedoniji Gjorče Petrov me trenirao jedan trener iz Srbije koji je vidio da sam koruplentan i da kao takav mogu prosperirati u fudbalu, međutim to tako nije smatrao trener koji je došao umjesto njega. Rekao mi je otvoreno da mogu ići tražiti drugi klub. Bilo je to teško vrijeme, razmišljao sam šta ću i kako ću. Na kraju sam odlučio da sreću potražim izvan svoje zemlje i došao sam u Sarajevo kod tetke. Prvo sam bio u Željezničaru gdje se baš i nisam proslavio. Ni minute nisam odigrao”, prisjeća se Adis Jahović (33) na samom početku razgovora za Reprezentacija.ba portal.

Trebao ići u 6. ligu

U to vrijeme na čelu Željezničara je bio Simo Krunić.

“Krunić nikako nije računao na mene. Krene utakmice, već negdje oko 30. minute me pošalje na zagrijavanje i na kraju nikako ne uđem. Ponavljalo se to, iz utakmice u utakmicu, da bi mi jednom pukao film i odbio sam misleći da se zeza sa mnom. Nije bilo izbora nego da idem, a na kraju sam preko prijatelja završio u Veležu gdje sam dobio šansu i vratio se u život.”

Najbolje partije u BiH je pružao u dresu Sarajeva.

“U Sarajevo me doveo Mehmed Janjoš i tamo sam proveo lijepe dvije i pol godine. Bilo je to vrijeme kada je u Sarajevo došao i Alen Škoro koji je omiljena ličnost među navijačima i nije se bilo lako izboriti za mjesto. Više sam priliku dobijao u, recimo, evropskim utakmicama protiv Spartaka iz Trnave ili Helsinborga. Tada sam pokazao da zaslužujem biti u prvih 11.”

Danas je Sarajevo finansijski najstabilniji klub u našoj zemlji, međutim u Jahovićevo vrijeme nije bilo baš tako. Kukali su igrači da jedu – viršle.

“Sjećam se da je jedne prilike predsjednik kluba izašao u javnost da smo dobili sve plate, a mi ustvari – ništa. Na kraju smo se zezali na taj račin. Govorili smo kako se hranimo u pekarama, da jedemo kifle sa viršlom, pa do toga da živimo pod svijećama. Ipak, plata nije bilo, samim tim ni novca za struju. Na kraju mi je Maksumić savjetovao da idem u Švicarsku, bio je plan da igram u tamošnjoj 6. ligi, čisto da dobijem papire, ali sudbina je htjela da me tada zapazi trener Wila i od tada je krenulo. Igrama u drugom rangu izborio sam se za poziv Zuricha, onda su uslijedile epizode u Ukrajini, Hrvatskoj, Rusiji…”

Kažu da ko prođe Premijer ligu, da je prošao sve. Je li to tako?

“Haha, ima smisla. U moje vrijeme je u Premijer ligi bilo svega i svašta, od proljavog fudbala do politike. Ipak, sve to dobro dođe mladom igraču da očvrsne i da kasnije zna cijeniti neke stvari. Mnogo igrača je prošlo kroz BiH i na kraju su napravili dobre karijere. Uzet ću za primjer Luku Modrića koji je danas u velikom Realu, tu sam i ja, mada realno nisam u njegovom rangu. Ima ih dosta. Sa mnom u klubu je Marko Mihojević koji je i ovdje standardan.”

Nedostaje mi bosanski humor

Šta vam posebno nedostaje kada se prisjetite epizode u Sarajevu?

“Volio bih prošetati Baščaršijom, pojesti ćevape… Uh. Nisam bio otkako sam otišao, imam baš želju, ali ne i dovoljno vremena. Nedostaju mi i druženja, onaj bosanski humor. Po tom je prednjačio Hiroš koji je bio pravo čaršijsko dijete. Sjećam se kada mi je kroz šalu govorio: “Šta ćeš ti Makedonac, ja sam te naučio da se supa jede kašikom (smijeh)”. On je bio najjači. Muminović je isto zanimljiv, miran, prati sve i onda samo provali. Mi igrači smo najviše vremena provodili prije treninga u kafiću blizu stadiona koji se, čini mi se, zvao Rupa.”

Vi ste se ove zime vratili u Goztepe.

“Goztepe mi je bio prvi klub kada sam došao u Tursku. Na prvu me osvojio kako klub, tako i grad Izmir i nisam mnogo razmišljao kada mi se ove zime ukazala mogućnost da se vratim. Ovo gledam kao povratak kući. Inače, u Turskoj namjeravam ostati živjeti i nakon što završim karijeru.”

Nije teško pogoditi s kim se najviše družite otkako igrate za Goztepe.

“Da, mi Balkanci smo se odmah našli. Tu su Marko Mihojević, Dženan Bureković, pa Zlatko Tripić i Petar Žulj čiji su korijeni također iz Bosne i Hercegovine. Baš se družimo, odlični su momci. Kada sam prvi put došao u Goztepe nisam imao nikoga ‘svog’, sada je puno lakše.”

I ove sezona Superliga je zanimljiva. Bitka za titulu će se voditi do samog kraja.

“Previše je utakmica jer prošle godine niko nije ispao, a ušli su uz to klubovi iz nižeg ranga. Zanimljivo jeste, bit će neizvjesno do samog kraja, ali po meni je favorit Bešiktaš. Oni i Trabzonspor igraju trenutno najbolji fudbal u Turskoj. Čudno je vidjeti da je jedan Basakšehir sada u donjem dijelu tabele. Njih je koštao ritam nedjelja-srijeda, igrali su Ligu prvaka, a poremetile su ih još povrede i koronavirus. Povrijeđen je i Višća od kojeg tamo skoro sve zavisi. Bez obzira što ih trenutno ne ide, uvjeren sam da će na kraju biti negdje u sredini tabele.”

Jahović je u prošlosti odigrao i 14 utakmica za reprezentaciju Sjeverne Makedonije, a na Transfermarktu pored njegovog imena stoji također i bh. zastava.

“I meni je to čudno bilo, mislili su vjerovatno da imam neke veze sa Bosnom i Hercegovinom jer sam igrao tamo. Nemam ni bh. pasoš, ništa… Slao sam i Transfermarktu jedne prilike mail u vezi toga. Sada mi je svejedno, neka misle da sam djelomično i Bosanac, šta fali”, kroz smiješak je na kraju dodao Jahović.

(Reprezentacija.ba)