Jeste li zaboravili Dušana Kerkeza? Prije više od deset godina je bio među najboljim igračima Premijer lige, zbog toga ga je Blaž Slišković pozivao i u reprezentaciju, a na kraju se zaputio u bijeli svijet. I tamo ostao.
Danas je Kerkez trener u kiparskom prvoligašu AEL-u iz Limassola koji je dosad vodio na skoro stotinu utakmica, a nedjeljna protiv Paphosa (1:0) dovela ga je na prvo mjesto u tamošnjoj ligi. Veliki je to uspjeh ako se zna da je AEL finansijski daleko ispod tamošnjih velikana poput APOEL-a, Apollona, Omonije, Anorthosisa…
U AEL-u također igra još jedan bivši reprezentativac, tačnije Gordan Bunoza, a sve više priliku u prvom timu dobija i Dušanov sin Strahinja Kerkez. To što mu je otac trener predstavlja mu veliki uteg. Ipak, Dušan je po tom pitanju izričit:
“Da nema kvalitet, ne bi ni igrao. Bez obzira što mi je sin”, kaže Kerkez na samom početku razgovora za Reprezentacija.ba portal.
Lijep je osjećaj dočekati jutro na liderskoj poziciji. Zar ne?
“Kako da nije. Iznenađenje je to ako se uzme u obzir da AEL po proračunu ne spada u ‘kremu’ kiparskog fudbala, otprilike smo sedmi po budžetu, ali postoji plan. Predsjednik razmišlja o svemu. Bez rasipanja smo uspjeli napraviti dobar tim. Bilo bi odlično ukoliko bismo osvojili naslov, međutim nema mjesta euforiji, ima još puno da se igra. Ima također i play-off u kojem se igra još deset utakmica.”
Prvi tim vodite od marta 2018. I prije ste ostvarivali dobre rezultate.
“Mogu biti zadovoljan kako se za sada razvija moja trenerska karijera. U sezoni 2018/2019. sam sa AEL-om osvojio i kiparski Kup.”
Može li se kao igrač zaraditi na Kipru dovoljno?
“Nemamo svi iste poglede na to. Nekome je malo cijeli svijet da ima… Po mom mišljenju može se ovdje sasvim dobro zaraditi, ima fudbalera koji dobijaju dosta dobre pare, ali ima i onih koji ovdje dolaze tek kada zarade. Znate, Kipar je lijepa zemlja za život, klima je idealna, a uz to nema ni nekih dugih putovanja. Kada ste gosti najviše putujete nekih sat vremena. Za primjer ću uzeti Danijela Pranjića koji je na Kipar došao nakon što je igrao za Bayern, Sporting, Panathinaikos… Našao je ovdje svoj mir. Sada je i trener u drugoj ligi.”
Kao što smo već rekli, u AEL-ima još Bosanaca.
“Ljetos sam doveo Gordana Bunozu koji je igrao za mladu bh. reprezentaciju. Iskusan je igrač, prošao je mnogo toga i sigurno da nam može pomoći. Nažalost rano je doživio povredu, imao je problema sa leđima, ali, evo, nakon tri mjeseca počeo je ponovo igrati. U prošloj utakmici da sam mu 15-tak minuta. U prvom timu je i moj sin Strahinja. Uvijek praktikujemo da na početku sezone uvedemo nekoliko fudbalera iz omladinske škole. Bio je četvrti štoper, počeo je dobijati šansu u odsustvu nekih igrača i na kraju se izborio. Nije lako ni njemu, pogotovo jer mu je otac trener, uvijek mora da se dokaže više. Ipak, teren je mjerilo. Nema nikakvog popusta za njega.”
I dok ste vi igrali za BiH, Strahinja danas dobija pozive – Kipra.
“Da, igrao je već nekoliko utamica za juniorsku reprezentaciju Kipra. Ako nastavi da radi ovako, možda napravi i bolju karijeru od mene. Do njega je sve. Da li će igrati za BiH? Ne bih želio da otvaram tu priču. Lako je odlučiti ako dođe na onaj pravi nivo. Za sada poštuje zemlju u kojoj je napravio fudbalske korake, na Kipru su stvarno korektni prema njemu, tako da… Vidjet ćemo šta će vrijeme donijeti.”
U AEL-u je radio i sadašnji selektor BiH Ivaylo Petev. Šta nam možete reći o njemu?
“Kada je on bio trener AEL-a, ja sam vodio U21 momčad. Super smo sarađivali, imam samo riječi hvale za njega, baš kao i cijela kiparska javnost. Sa AEL-om je išao toliko dobro da je bez titule ostao u zadnjem kolu. Kao trener ima iskustva, znanja i nadam se da će napraviti dobre rezultate sa reprezentacijom BiH, iako se moraju posložiti neke kockice, prije svega tu mislim na atmosferu. Ako nema toga, teško je očekivati napredak.”
Kakva imate sjećanje na period proveden u reprezentaciju?
“Ja sam prezadovoljan što sam uopšte bio dio reprezentacije. Bez obzira što nisam bio važan igrač. U Beogradu sam se rodio, tamo i odrastao, ali svaki put sam davao sve od sebe i osjećao se ponosnim. Igrao sam sa sjajnim igračima poput Bolića, Salihamidžića, Barbareza… Puno su mi pomogli da se adaptiram i stvarno imam samo lijepa sjećanaj na taj period”, podvukao je Kerkez na samom kraju razgovora za Reprezentacija.ba.
Kerkez je kao igrač, uz AEL, još igrao za Aris Limassol, Rijeku, Zrinjski, Leotar, Radnički Obrenovac, Jedinstvo Ub i Partizan (II). Za reprezentaciju naše zemlje je odigrao pet utakmica.
(Reprezentacija.ba)
