Kenan Hasagić je u životu i karijeri prošao sve i svašta. Uz samo jednu riječ zvanu borbenost uspio je čitavu deceniju biti “jedinica” reprezentacije Bosne i Hercegovine, uspješno braniti za nekoliko turskih klubova, a uprkos svemu tome njegovo ime ćete danas rijetko kada pročitati u medijima. Ni kao igrač nije volio da se eksponira niti da se njegov svaki korak prati.
Sam pogled na Hasagićev profil na Instagramu pokazuje da su mu današnja preokupacija isključivo porodica, odnosno supruga Arminka s kojom je skoro dobio i dijete, ali svejedno u fudbalu je i dalje. Za vrijeme ere Elvira Baljića došao je u Tuzla City kao trener golmana i tu je ostao do danas.
Povod za razgovor sa ovim legendarnim bh. golmanom bila su posljednja dešavanja oko reprezentacije i izbora selektora. Nije, kaže nam, iznenađen.
“Navikao sam na naše cirkuse. Ako me pitate da li bi radije želio Sergeja Barbareza ili Ivayla Peteva, onda znate odgovor i prije nego što išta kažem. Jedini čovjek koji bi mogao dignuti malo atmosferu, navijače…, upravo je Barbarez”, kaže Hasagić na početku razgovora za portal Reprezentacija.ba.
Znam kakav je Barbarez
Mnogi Barbarezu spočitavaju manjak tog trenerskog iskustva.
“Sigurno da ‘koči’ to cijelu ovu priču, ali uz dobre saradnike i to se može nadomjestiti. Pitanje je samo ima li volje i želje za tim. Biti selektor u reprezentaciji i trener u klubu je nešto sasvim drugačije. Sa Barbarezom sam dijelio svlačionicu, znam kakav je vođa i znam da bi u ovom trenutku bio dobro rješenje.”
Kada već hvalite Barbareza, kakvo mišljenje imate o njegovom protukandidatu?
“Slabo sam gdje pročitao pozitivno šta o Petevu. Radio je u nekoliko različitih zemalja, ali ne vidim da je napravio nešto veliko da sada možemo reći: ‘E, on bi bio pravi’ Ali, nemojte da ulazim puno u cijelu ovu priču. Ne odlučujem ja.”
Šta kažete na ideju da se u priču oko izbora selektora uključe Emir Spahić i Zvjezdan Misimović.
“Po meni to nije bilo loše. Znamo i sami da u Fudbalskom savezu BiH nema mnogo onih koji su igrali fudbal, zato je dobro da se konačno pita za nešto i neko iz te naše profesije. S te strane, dakle, podržavam to. Ima sigurno još onih koji su dali mnogo ovoj zemlji i koji zaslužuju da jednog dana budu na ovaj ili onaj način uključeni u naš fudbal.
Želim na mlađe prenijeti znanje
Za vrijeme Roberta Prosinečkog bili ste u reprezentaciji kao trener golmana.
“Kada odlazi selektor, odlazi i stručni štab. Tako sam otišao i ja. Bila mi je čast i zadovoljstvo raditi u reprezentaciji i na raspolaganju sam uvijek. Biti trener golmana je posao u kojem se vidim. Želim na mlađe golmane prenijeti sve ono što sam naučio u karijeri, da im ukažem na greške koje sam ja pravio kako bi postali što bolji. Želim i da se usavršavam dodatno, ali tri godine sam na ‘stand by’, čekam da se u našem edukacijskom centru pokrene licenciranje i da kod nas zaživi ta profesija.”
Ima li u BiH mladih golmana koji danas-sutra mogu napraviti velike karijere?
“Pratim mlade golmane i mogu slobodno reći da ima nekoliko njih koji pokazuju raskošan talenat. O imenima ne bih, jer bi bilo ružno ako nekoga zaboravim. Kod nas je generalno problem na koji će se način svi oni razvijati. Znamo kakva nam je infrastruktura i sam sistem u kojem se radi. Ne znam koliko primjećujete, ali danas ima mnoštvo fudbalskih škola i sve to se više-manje radi radi novca i broja. Slabo se ti možeš posvetiti jednom ako ih pored imaš još stotinu.”
Zadovoljan karijerom
Nedostaju li vam fudbalski dani, sav onaj adrenalin?
“S vremena na vrijeme javi se taj osjećaj, pogotovo kada sam bio u stručnom štabu reprezentacije. Kada gledate igrače kako se zagrijavaju, pripremaju, najradije bih i ja utrčao na teren. Ipak, moje vrijeme je prošlo. Zadovoljan sam s onim što sam napravio.”
Najveći dio karijere ste proveli u Turskoj. Jeste li imali kada ponude nekih od vodećih tamošnjih klubova?
“Nekoliko puta me je zvao Trabzonspor, bili su ozbiljni pregovori, pa je onda bila opcija i za Bešiktaš. Nekada je bio problem taj da me klub nije puštao, a nekada nisam ja bio zadovoljan ponudom. Na kraju kada podvučiš crtu dobio si onoliko koliko si i zaslužio. Danas mi je bogatstvo i to što u Istanbulu imam veliki broj prijatelja. Volim otići tamo.”
Godinama ste bili u reprezentaciji. Šta posebno izdvajate iz tog perida, a šta biste najradije zaboravili?
“Posebno pamtim utakmicu protiv Danske na Koševu. I danas se naježim kada je pogledam. A najradije bih zaboravio baraže, svaki put smo ih izgubili, kao i svoju zadnju utakmicu u dresu reprezentacije protiv Francuske. Na poluvremenu sam izašao zbog oteknutog zgloba.”
Ipak, prije te utakmice bilo je dosta polemike da li ćete braniti vi ili Begović.
“Mnogo toga je ispričano, niko nije htio da javno izađe s tom pričom, pa ne bih ni ja. Mislim da se trebamo okrenuti budućnosti. Više su to mediji pumpali. Pisalo se i da se Begović i ja ne možemo, ovako onako, a u suštini mi se nikada nismo ni ružno pogledali”, poručio je Hasagić na samom kraju razgovora za Reprezentacija.ba portal.
(Reprezentacija.ba)
