“Bilo mi je puno srce kada sam vidio da vozi nekakvo ogromno auto kao kamion. To je jedan divni dječak sa odličnim vaspitanjem i radnom navikom. Njega sam jedinog morao zaustavljati da ne radi toliko koliko je radio.”
Izjava je ovo Slobodana Starčevića koju je dao kada su ga pitali ko je po njemu pravi primjer kako se treba ponašati jedan fudbaler, a izdvojio je, ni manje ni više, nego Srđana Grahovca.
Nekada jedan od najtalentovanijih fudbalera Borca danas je stanovnik Beča i prvotimac tamošnjeg Rapida koji u Austriji važi za najslavniji klub. Iz drugog plana Grahovac radi veliki posao za svoj tim, u toj mjeri da Dietmar Kühbauer bez njega ne može ni zamisliti prvu postavu, a u prilog tome ide i to što je ove sezone u nekoliko navrata biran i u tim kola.
Grahovac nam se sinoć javio iz svlačionice, odmah nakon derbija sa Austrijom, pa smo priču počeli upravo od toga.
“Derbi sa Austrijom je uvijek poseban. Ovdje to doživljavaju kao najbitniju i najveću utakmicu, ipak nam je to najveći rival, kada pobijediš onda si glavni u Beču. Tako se to gleda. Šteta je što smo na kraju osvojili samo bod. Bili smo bolji tokom cijele utakmice, dominirali smo, imali čak 36 šuteva po golu. Trebali smo pobijediti”, priča Grahovac za Reprezentacija.ba i potom se osvrće na svoje igre:
“Uslijed priprema sam bio pozitivan na koronavirus, pa sam morao pauzirati i s vremenom ponovo ‘vrebati’ svoju šansu. Srećom, brzo sam se vratio u prvu postavu i s onim što dosad pružam mogu da budem prilično zadovoljan. Da nije tako, ne bih ni igrao. Zadovoljan sam i rezultatski kako nam ide, pogotovo kada pogledam koliko je zgusnut raspored i da igramo na više frontova.”
Osim što ste u vrhu Bundeslige, ne stojite loše ni u Evropskoj ligi.
“S nama je u grupi Arsenal koji se, očekivano, pokazao kao najkvalitetniji tim. Nama je preostala borba za drugo mjesto sa Moldeom. Trenutno smo bodovno izjednačeni, bit će zanimljivo, naročito kada budemo igrali na njihovom terenu. Ta utakmica će odlučivati.”
Ovo vam je drugi mandat u Rapidu. Odigrali ste preko 100 utakmica za bečki klub.
“U Rapid sam prvi put došao 2014. godine i nekako sam na prvu ‘kliknuo’ sa klubom, gradom… Zahvalan sam Bogu što imam priliku da igram u ovakvom klubu, toliko mi je lijepo, da uopšte ne maštam o nekim transferima. Ako me zdravlje bude služilo, ne bih imao ništa protiv ni da u dogledno vrijeme produžim ugovor.”
Ne param nosom oblake
Starčević je skoro izjavio da ste vaspitanjem, obrazovanjem i radom zaslužili biti tu gdje jeste.
“Drago mi je kada čujem takvo nešto. Obično ljudi na ovim prostorima vole više da osporavaju nego da pruže podršku, tako da se, ovom prilikom, zahvaljujem njemu na takvim riječima. Kada počinješ igrati fudbal san ti je da odeš u inostranstvo, da sutra olakšaš život i sebi i porodici, a to ne ide samo uz talenat. Bez rada propada talenat. Bio sam svjestan toga i zato mi nije trebao poseban motiv da radim više nego ostali. Jesam li se promijenio? Ne param nosom oblake. Mislim da sam ostao isti onaj Srđan, čak sam još i zreliji.”
Kako je biti fudbaler Rapida, kakve su reakcije navijača kada vas vide, sretnu u gradu?
“Red Bull Salzburg bilježi najbolje rezultate, finansijski je jači, ali Rapid je generalno najveći klub u Austriji i to dovoljno govori. Imamo navijače širom Austrije. Normalno je i da su zbog svega toga popularni igrači, ima situacija kada se traži fotografija ili slično, što je sastavni dio ovog posla. Po tom pitanju su jako kulturni.
S kim provodite najviše vremena?
“Sa djevojkom i porodicom, a osim njih tu su i saigrači iz kluba koji su također sa naših prostora. To su nekadašnji fudbaler Crvene zvezde Filip Stojković, Dejan Petrović koji je došao iz Slovenije, Mateo Barać, pa Dejan Ljubičić. On je kapiten, porijeklo mu je iz BiH. Dosta se družim i sa našim ljudima izvan fudbala. Baš u blizini mog stana, recimo, ima fantastičan restoran koji drži čovjek porijeklom iz Banjaluke i u koji često odlazim.”
Kroz reprezentaciju je posljednjih mjeseci prodefilovao veliki broj fudbalera. Vas nije bilo…
“Ne znam ni jesam li mogao očekivati. Nisam u kontaktu ni sa kim iz N/FSBiH još otkako sam odigrao posljednju utakmicu prije više od tri godine. Znam da bi vi novinari sad najradije da kažem nešto, da izvučete naslov, ali stvarno po prirodi nisam takav da ću nekoga ‘pljuvati’ ili nuditi se. Ni ja ne znam zašto me nije bilo, pogotovo jer igram dobro, na ozbiljnom nivou. Možda će doći šansa u budućnosti. Ja sam tu…”
Najviše me oduševio Džeko
Pozivani ste za vrijeme ere Mehmeda Baždarevića. Kako opisujete to iskustvo?
“Nakon što sam bio kapiten u omladinskim selekcijama, neki prirodan put bio je i da dođem do A reprezentacije. U tom momentu je bila posebna čast biti dio tog tima, pogotovo jer ste bili okruženi igračima kao što su Džeko, Pjanić, Begović, Ibišević, Medunjanin… Svaki od njih se trudio da pomogne, kako meni, tako i drugim mlađim igračima i to su stvari koje se ne zaboravljaju. Najveći utisak na mene je u to vrijeme ostavio Džeko. Jedne prilike u posjetu su mi došli roditelji zajedno sa rođakom koji u svojoj svakodnevnici vidi mnoštvo nebitnih ljudi koji se prave da su daleko više od toga. I onda, zamislite, prilazi mu jedan Džeko kojeg je dotad gledao samo na TV-u i dočekuje, daje upute gdje, šta, kako… On nije mogao vjerovati da takva zvijezda može biti toliko prizemna.”
Kako gledate na neuspjeh reprezentacije BiH?
“Vjerovao sam da možemo ići na Evropsko prvenstvo, pogotovo jer smo bolji od Sjeverne Irske, ali na kraju se desilo to što se desilo. Kada u klubu dolazi do smjene generacija nije lako, a pogotovo u reprezentaciji. Nadam se da će se stvari ustabiliti dolaskom novog selektora i daćemo imati jedan kontinuitet. Svi zajedno moramo na tome poraditi. Da ne budemo jedan dan skoro najbolji na svijetu, a drugi dan najgori.”
Interesantno je da za razliku od 99,9 odsto fudbalera nemate menadžera.
“Dok sam bio u Borcu bilo je ljudi s kojima sam imao saradnju, ali nije se to odvijalo na način na koji sam ja želio. Nakon toga karijeru sam odlučio da vodim sa ocem koji je, nažalost, rano preminuo. Sada o tome vodim računa sa porodicom. Je li to prednost ili mana, ne znam, ali za sada dobro ide. Vidjet ćemo šta će budućnost donijeti”, rekao je na kraju Grahovac za Reprezentacija.ba.
(Reprezentacija.ba)
