U srijedu oko 16 sati po našem vremenu prestalo je kucati srce velikog Diega Armanda Maradone.
Legendarnog argentinskog fudbalera pronašli su mrtvog u njegovom domu u četvrti Tigre glavnog grada Buenos Airesa, a razlog smrti je, kako su mediji prenijeli, akutni edem pluća uzrokovan slabim radom srca.
Vijest o Maradoninoj smrti šokirala je cijeli svijet. Brojni prijatelji, klubovi…, opraštaju se od ‘Malog zelenog’, a među onima koje je pogodila njegova smrt je i Elvir Bolić koji ga je imao priliku upoznati 1995. godine na humanitarnoj utakmici za djecu Bosne i Hercegovine. Jedan od organizatora bio je upravo legendarni Argentinac.
“Odrastao sam uz Maradonu. Njegove igre i čarolije na terenu su bile jedan od razloga zbog kojih sam i zavolio fudbal. Bilo mi je baš teško kada sam pročitao da je umro. Ostavio je jedan neizbrisiv trag u fudbalu”, kaže naš nekadašnji reprezentativac za Reprezentacija.ba portal.
Septembar 1995. godine je vrijeme koje nikada neće zaboraviti upravo zbog Maradone.
“U Istanbulu je organizovana humanitarna utakmica za bolesnu djecu Bosne i Hercegovine. Odazvali su se brojni poznati fudbaleri, od Michaela Laudrupa do Roberta Baggija, a prisutan je bio upravo i Maradona. Velika je to stvar. I njega je kao i svakog normalnog čovjeka pogodilo ono što se dešavalo u srcu Evrope. Bio je dosta upoznat sa cijelom situacijom.”
Trebalo je nastupiti još nekoliko planetarnih zvijezda, ali…
“Da, dolazak je bilo najavilo još poznatih fudbalera, a Maradona je na kraju bio baš ljut što nisu došli. Na neki svoj način je sve to prokomentarisao. On tada nije mogao nastupiti zbog suspenzije koju je zaradio nakon korištenja narokotika na Mundijalu 1994., ali, eto, svejedno se potrudio da dođe. Bio je baš specifičan.”
Imao je priliku tada da razmijeni nekoliko riječi sa Maradonom.
“Zamislite, kao dijete divite mu se, maštate da jednog dana imate barem djelić njegovog umijeća, a onda stojite kraj njega. Predivan osjećaj. Iako se za zvijezde vežu priče kako su nadobudni, ovakvi ili onakvi, Maradona je bio suprotnost. Oduševilo me je koliko je prirodan, normalan… Konstantno se smijao, sa svima bi stao, pričao.”
Napravio je tada i fotografiju.
“Bilo je tih fotografija sa zajedničke večere, ali ni sam ne znam gdje je sve to. Sve te fotografije i kasete iz karijere su ‘razbacane’, nešto je kod roditelja u Zenici, nešto u stanu u Istanbulu… Krajnje je vrijeme da to složim, da napravim neku zbirku uspomena. Ta sa Maradonom će imati posebno mjesto u kolekciji”, poručio je Bolić.
(Reprezentacija.ba)
